Onako kad sjedim u autobusu i uz odraze uličnih lampi i pjesmu sa discmana prelazim u neke sfere paralelnih svjetova...
Svjesna praha ovog svijeta u potpunosti... Svjesna da sam i sama dio istog praha. Ali isto tako i puno, puno više od toga... Jer u tim trenutcima sam izvan vremena i granica shvaćanja.
Našla sam ledeni čaj s okusom brusnice... Pijem ga u litrama... Ali nije to to. Želim prave brusnice.
Ovo su zato višnje. Prave. Shvatila sam sve kad sam pogledala sliku.
Ona najbliža objektivu je u magli.
A ti si zao i ja sam zato zla isto. Jer te ne volim. Jer sam na trenutke ista kao ti. I jer je to jače od mene. Možda zato jer to i jesam ipak samo ja.
A ti dolaziš tamo gdje ne bi smio i radiš što je zabranjeno i smiješ se onima što padaju s krovova autobusnih stanica.
A nisi onaj kojemu lete moje misli...
Post je objavljen 10.06.2007. u 18:24 sati.