
Čitam knjižicu Marijina tajna ili Sveto ropstvo ljubavi od Sv. Ljudevita Marija Grignion Montfortskog.
Sjećam se kako bih još prije godinu i nešto sitno reagirala na ovaj naslov "Sveto ropstvo ljubavi".
Budući da sam bila vrlo ohola, moja prva reakcija bi bila na riječ ropstvo. Kakav je to Bog koji traži da
mu budemo robovi ili Njegovoj Majci. To je Bog koji samo gleda kako će me kazniti i biti mi gospodar.
Dosta mi je nadređenih u životu, pa moram još i u vjeri biti rob. Zaista sam to iskreno mislila, jer sam
Gospodina doživljavala kao svog tamničara koji samo čeka da me dohvati i da me kazni. Sada kada se
toga sjetim, trnci me prođu od nelagode. Gospodine moj, kako sam bila slijepa uz zdrave oči i uši koje
si mi Ti dao. Oprosti mi Gospodine, i zahvaljujem Ti što si mi dao da osjetim Tvoju očinsku ljubav,
te shvatim da si Ti Bog ljubavi i oprosta.
Na prvoj stranici te knjižice je predanje Sv Ljudevita Montfortskog:
Tvoj sam sav,
i sve moje pripada Tebi,
moj ljubezni Isuse
po Mariji Tvojoj Presvetoj Majci.
Preljubezni moj Isuse, po rukama tvoje Svete Majke, prikazujem ti sve što imam i što jesam.
O Gospođo moja, o Majko moja! Tebi se sasvim predajem; pa da Ti se pokažem odanim,
posvećujem Ti danas svoje oči, svoje uši, svoja usta, svoje srce, upravo svega sebe. Kad
sam dakle sav Tvoj, o premila Majko, čuvaj me brani me, kao stvar i svojinu svoju.
Zar nije to prekrasno? Danas ove riječi doživljavam sasvim drukčije, kao ljubav, ufanje i bezgranično
povjerenje. Kako je predivno kada iskreno možeš iz srca uputiti te riječi svom Spasitelju i Njegovoj
presvetoj Majci. Malo razmislite o ovome, vidjet ćete kako Vam se srce puni srećom, a ja Vam svima zaista
želim sreću i radost u našem Gospodinu!!!!
Post je objavljen 10.06.2007. u 16:14 sati.