Marketing
pulau perhentian ili kako sam savladala strah od riba
Ne, nisu me oteli muslimanski teroristi kako je moja mama mislila. Neko vrijeme se nisam javljala jednostavno zato jer mi se nije pruzila prilika ici na Internet. Istina, u meduvremenu sam otisla u Kota Bharu, mjesto gdje vecinom zive muslimani. Tamo mi se nista lose nije dogodilo, osim sto su muskarci par puta za nama nesto vikali i malo psikali. Da li su to radili zato sto su bili muslimani ili zato sto su bili muskarci, ne znam. Kota Bharu nije bas neki spektakularni grad, ali se ima par stvari za vidjeti. S lokalnim, super prijateljski nastrojenim vodicem koji je znao dosta rijeci nizozemskog smo otisli pogledati par mjesta na kojima se jos uvijek prakticiraju tradicionalni zanati, a imali smo i priliku vidjeti 'igru sjena' o kojoj sam jos pisala dok sam bila u Tajlandu. Predstava je bila poprilicno psihodelicna s pjevanjem, bubnjanjem i divljim pomicanjem lutaka iza platna. Evo ovako vam izgledaju te lutke:
Nakon jednog dana u Kota Bhari otisle smo na Pulau Perhentian (pulau=otok) koji se zapravo sastoji od dva otoka: Perhentian Kecil i Perhentian Besar, sto u slobodnom prijevodu znaci Mali i Veliki Otok. Mi smo odsjele na Besaru. Otoci su stvarno prekrasni, pravi tropski raj sa samo nekoliko hotela s bungalovima i vlastitim restoranima i bez ikakve druge gradnje. Na otocima nema cesta, ni ducana (osim mozda 1-2 suvenirnice) ni nicega drugoga. Nema ni luke. Do otoka se dolazi gliserom, a onda pred obalom trebas prijeci na maleni brodic (sto ponekad bas ni nije lako kad imas veliki backpack sa sobom) koji te odvede zadnji dio puta. Nedostatak gradnje je vjerojatno i razlog da su uspjeli ocuvati svoju prirodnu ljepotu. Ne znam jesam li ikad vidjela prozirnije more nego ovdje, nevjerojatno svijetloplavo, sitni fini bijeli pijesak, ma cisto savrsenstvo. More je bilo jos puno bolje nego na Ko Samui i malcice hladnije. Jednostavno presavrseno, to je sve sto mogu reci.
Na Perhentianima sam se ponovo susrela s Tamarom i Georgom (Austrijancima) koji su mi rekli da bi trebala ici snorkelirati. Rekli su mi da se na stjenovitom dijelu plaze moze vidjeti puno riba. Nisam znala bi li trebala to napraviti. Prosle godine sam probala snorkelirati i tada sam umrla od straha od riba. Ipak, odlucila sam iznajmiti masku i cijev za disanje, pa kud puklo da puklo. Prednost je bila sto nisam trebala ici na otvoreno more, nego sam mogla snorkelirati odmah s plaze. Cim sam stavila glavu ispod mora imala sam sto i vidjeti. Preda mnom se otvorio citav novi svijet. Koralji u svim oblicima i velicinama i ribe...... puno riba. U pocetku me bilo strah, ali sto sam vise gledala, to me je vise fascinirala sva ta podmorska ljepota da sam zaboravila na strah. Riba je bilo u raznim velicinama i bojama, vidjela sam ljubicaste, zelene, zute, prugaste, sarene, cak sam i vidjela i par Nemo-a (izgledaju potpuno isto kao u crticu!). Najveca riba ovdje je bila duga mislim nekih 30-tak centimetara. Ne znam, sve mi se cinilo toliko nestvarno, kao da zapravo gledam akvarij. Ribe su bile svuda oko mene, a ipak me nije bilo strah. Bilo je jednostavno prelijepo, pa sam se odvazila i slijedeci dan skupa s Tamarom i Georgom i jos jednim malezijskim parom otisla na pravi snorkeltrip. Femke nije isla.
Za vrijeme ovog izleta isli smo na tri razlicita mjesta. Prvo mjesto je bilo slicno snorkeliranju na plazi. Koralj je bio jos impresivniji i ribe su bile vece, ali ih je bilo nesto manje nego na plazi. Drugo mjesto je bilo 'Turtle Point'. Uplasila sam se kad sam cula da bi tu mogla vidjeti morske kornjace i potajno sam se nadala da ih zapravo necu vidjeti. Nas vodic je kruzio brodom u potrazi za kornjacama i iznenada je povikao: "Get ready! Jump!" Poanta je ocito bila da on s broda pronade kornjacu i da mi onda skocimo s broda i zaronimo. Vidjela sam veliku crnu tocku u moru i dvoumila se bi li skocila ili ne. Ali ako drugi mogu, mogu onda i ja. Skocila sam, zaronila i vidjela ogromnu kornjacu kako pliva. Prizor je bio toliko spektakularan da sam nakon toga odmah skakala cim bi nam vodic rekao da to ucinimo. Prvih par puta kornjace nismo uspjeli bas dobro vidjeti jer bi odmah pobjegle od nas. Srecom, imali smo priliku jednoj od njih duze vrijeme se diviti. Kornjaca je stajala na dnu mora nesto jeduci, a mi se svi nadvili nad nju, plutajuci i pokusavajuci se ne micati da je ne uplasimo. Uspjela sam je super dobro vidjeti, cijeli oklop, glavu, noge, ma sve. Kasnije je doslo jos ljudi s drugih brodova i tada je kornjaca polako i graciozno otplivala. Bio je to toliko nestvaran prizor da jos uvijek ne mogu povjerovati da sam ga stvarno dozivjela.
Zadnje mjesto je bilo 'Shark Point'. Pitala sam vodica da li to znaci da bi ovdje stvarno mogli vidjeti morske pse. On je rekao: "Ako budete imali srece, vidjet cete morske pse." Nije mi bilo jasno kako netko moze reci da si sretan ako vidis morskog psa dok si u moru. Bila sam uvjerena da nema nikakve sanse vidjeti jednog, inace se vjerojatno nikad ne bi usudila uci u more. Koralj je ovdje bio jos spektakularniji, a i riba je bilo na bacanje. Iznenada sam vidjela kako mi Tamara i Georg nesto ispod mora motavaju. Pogledala sam u tom smjeru i iznenada ugledala dva morska psa. Nisu bili nesto super veliki, oko metra ili malcice duzi, ali to su ipak bili MORSKI PSI! Bila sam u moru skupa s morskim psima i cak se nisam niti uplasila! Kasnije smo ih vidjeli jos vise. Mirno su plivali pri dnu i uopce se nisu obazirali na nas. Tek nakon izleta vodic nam je rekao da je pocetkom mjeseca jednog turista napao morski pas. Ugrizao ga je za ruku. Nakon sto sam i sama morske pse vidjela, mislim da je taj turist vjerojatno ucinio nesto glupo sto je bestiju razjarilo. Uvjerena sam da ti nista nece napraviti ako ih pustis na miru i gledas ih malo s udaljenosti. Pa nisu ovo velike bijele psine.
Nevjerojatno. Prosle godine sam se bojala riba, a sad sam plivala skupa s kornjacama i morskim psima! Zivot je ponekad toliko nepredvidiv. Jos uvijek ne mogu povjerovati da sam se ovo usudila. Ali toliko sam sretna da jesam. Kao prvo, ponosna sam na sebe da sam savladala strah, a kao drugo, podvodni je svijet prekrasan i drago mi je da i ja sad u tome mogu uzivati. Prava je steta da nisam imala podvodni aparat jer bi slike bile savrsene. Sad jos samo trebam pomoci Bartu da se i on oslobodi straha od riba pa mozemo zajedno uzivati!
Na Pulau Perhentianu sam provela 3 najbolja dana u Maleziji. Ako se ikad ponovo vratim u Maleziju, isla bi jedino na otoke. Mozda ne na Perhentiane nego na neke druge na ovoj istocnoj obali. Bas smo danas cule od dvije Nizozemke da su one bile na Pulau Tioman i da je i tamo bilo prekrasno i da su super dobro mogle snorkelirati. Stvarno morate poci tamo ako vam se ikad pruzi prilika.
Buduci da nemam podvodnih slika, evo bar par slika s obale.
Ovdje sam isla po prvi put snorkelirati.
Mislim da cak i na slici mozete vidjeti koliko je more prozirno.
Post je objavljen 12.06.2007. u 13:54 sati.