
Koliko mi svi tome odolijevamo danas & na što sami sebi ponekad ličimo i nije takvo non-question općenito u društvu, kako se svi busaju u "ma neema veze" prsa na prvu loptu. I bacaju jedan iz top 5 općih clichea o unutrašnjoj ljepoti kao pobjednici nad vanjskom. Nisu tu u pitanju niti, poput kuge, raširene dijete svih vrsta koje priznajte, svaki drugi na sebi isprobava, jer i to je ništa prema najmodernijim stremljenjima.
Jer, oni koji stanuju u manjim mjestima, pretpostavljam (nadam se) da znaju manje iz-operiranih ljudi nego ja. Upravo tako, i to oba spola i to ne samo metroseksualci :) Još uvijek se doduše s visoka smijemo amerikancima, no pritom zaboravljamo da su cijene tih zahvata kod nas u usporedbi sa Zapadom podosta niže pa se tu uz naravno, strance počinje švercati sve više naših građana.
ovdje naprasno odvajam post na Ribin savjet da režem kilometarske blokove svojih tekstova - no nema mi spasa. Tak to izgleda kad u jednoj osobi suživot vode "um na drumu" lajavac, skriboman i onaj koji je iz daktilografije u srednjoj imao odličan 
Jedna moja srednjoškolska kolegica (uz razne liposukcije i ostale gadosti) izvadila rebro (stvarno) radi uspostavljanja struka, a jedan s kojim sam igrao nogomet smanjio je nos. Znam i više nego pregršt operiranih žemskijeh grudiju u svom širem okruženju + čube + salo in general. I većina navedenih nije neka highsociety-tajkunsko-creme-de-la-creme-snobiš škvadra.
Baš me zanima gdje će biti postavljene i koje granice društvene uobičajenosti tih zahvata za recimo, par desetljeća? Znam da mora doći vrijeme u kojem ću i ja napokon postati svjetonazorski zastarjeli prdonja.
I dok radimo
na sve to, koliko smo mi sami tašti? 
Recimo, kad čujem The Pitanje mnogih ljepših polovica "Misliš da sam debela?" na koje naravno dobiju odgovor "nisi, sve je u redu". Moja polovica je baš zbog istog odogovora pitanje mudro evoluirala u "jel' ova kaj prelazi cestu slična meni?" na koju me foru zna počesto nasanjkati, kako bi izmuzla odgovor.
Ah, sličnosti...Princ nasljednik trona je dodao novu nisku bisera Mladenu Burnaću i to skoro istog dana, te oftamolog definitivno ostaje opcija. Jer, dok smo bili doma sami, odjednom mu je usfalila majka (čest slučaj). Na TV dnevniku je ugledao lik i djelo Milanke Opačić (iz SDP) koja je nešto trabunjala na temu izbora Račanova nasljednika, blja. Uslijedilo je petominutno zaklinjanje pred teveom: "Dođe mama, dođi mama! "...
Milanka i Mladen, to su para dva.... 
Iako izgledam sasvim prosječno i relativno uravnoteženo, u neobaveznim komentarima namrijeli su mi sličnosti od onog Tommy-u Lee Jonesu do "u kojem klubu ti boksaš?"
. Nasljednik se pak nadobijao Roberta Redforda od vremešnih susjetki slabih na plavooke, do Stevea McQeena (od čika Ribe, jedinog živućeg stariji buraz Domagoja Novokmeta lookalike-a
). Čitao sam da mnogi ljudi na svijetu sigurno imaju nekog dvojnika negdje, a da su to baš celebrity-i je uvijek *malo* nategnuto.
S druge strane, Igor npr. ima dvojnika i to u samom ZG - po prilici jednako starog, toliko sličnog da u samom užem društvu slovi kao "onaj Igorov dvojnik". Jer je išao na ista mjesta kao i mi, dok su još postojali "divlji izlasci u grad", pa su se jednom prilikom dva originala odmjeravali bez riječi. Posebno je zanimljivo zbog vrlo specifičnog (hunskog?) izgleda obojice i jednako njegovane bradice. Presmiješno.
Još malo offtopic, uz omni presenta Princa, samog neopterećenog ičim, a najmanje civiliziranim regulama
Zna li itko koliko traje faza maljanja zidova, roditeljske odjeće i svega ostalog hranom, bez obzira koliko se mi trudili (ili veselili što je barem počeo koristiti pribor za jelo)?
Od umjerenog špagetiranja

Pudinškog bodypaintinga koja započinje s nevinim "papati puNdiga"

Do dosezanja samog dna, tj.. lizanja dna actual konzerve od paštete 

Post je objavljen 10.06.2007. u 13:30 sati.