Marketing
Ice queen
Opet.
Opet su me nazvali ledenom kraljicom, ničim izazvani.
Ne kužim zašto. Ja sebe uopće ne doživljavam kao hladnu osobu i zapravo mi je stalo do drugih ljudi, iako se ponekad dogodi da mi toliko dignu živac da ni njih više ne mogu trpiti.
Najviše ih volim kad mi dođu s ispadom: "Znaš, vidjela sam te prekjučer na kavi s tim i tim, a iza toga s onim drugim, jesi s nekim od njih u vezi ili što?"
Ne, nismo skupa. To je bila prijateljska kava.
"Kakva sad to 'prijateljska kava'? Bilo je očito da se onaj zanima za tebe! Hoćete onda prohodati uskoro?"
NE, KVRAGU, prijateljska kava, rekoh, to je SVE! Postoji takva stvar kao što su muško-ženska prijateljstva, bez da skaču u krevet nakon drugog spoja.
"A ajde, iskreno, koliko je vremena prošlo od kad si zadnji put imala dečka?"
Ne dovoljno.
"Eto, ti fakat nisi normalna! Ja bih poludjela na tvom mjestu. Kako možeš biti tako HLADNA!?"
Ma daj, odjebi.
...
Eto vam silnog razgovora.
Posljednji put kada su me, prije toga, nazvali bezdušnom ledenom kraljicom je bilo pred nekih 2 mjeseca u školi, za vrijeme slobodnog sata.
I to samo zato jer sam rekla da sam ostavila bivšeg jer mi je prijetio da će se ubiti ako ga ostavim. Eh, da, i zato jer mi je izjavio ljubav.
(Da, znam, zvuči totalno van pameti, ali čekajte samo da čujete razloge.)
Prvo, apsolutno mi je odvratno kada ti netko izjavi ljubav, a poznaje te manje od mjesec dana. Molim? Voliš me? Ok, dokaži. Ne možeš? Onda ne seri. Ne znaš ništa o meni, a kamo li da me voliš.
Više vjerujem djelima, nego riječima.
Mislim, ako mi se samo hoće uvući u hlače, da se tako izrazim, mogli smo to odmah riješiti time da ga šutnem u guzicu i iza toga steram u rodni kraj. I to je to, po kratkom postupku. A ne da mi ovako baca krafne u oči tim sladunjavim izjavama i nabija mi grižnju savijesti, baš kad se ja spremam zbrisati iz te veze.
Hoću reći, sva ta "romantika" i nije tako loša i sve to, ali ne kada se poznajete 3 tjedna. To jednostavno ne ide.
Eh, da, tijekom te silne trač- partije čula sam i jednu pričicu koju baš i nisam popušila, ali ajde, recimo da je istinita, pa sam rekla, da kad bi se dečko u javnosti rasplakao jer sam ga odbila, vjerojatno bih izvadila maramicu, rekla mu da se obriše i pojede malo čokolade, da će mu od toga biti bolje.
Izbio je skandal.
Čitava trač-partija od 9 članova se krenula zgražati da "kakva sam ja to bezosjećajna kuja".
A uopće nisam.
Ja sebe smatram realistom i ne podnosim preemocionalne veze s ljudima.
Kakva je to vražja veza da se bojiš podviknuti ili opsovati dečku, jer se bojiš da će se...pa, rasplakati ili se pokušati ubiti. Ma daj, imaj MUDA!
Kao što sam već rekla, malo emocija je OK. Ono, cuddling, cerekanje, zezanje, pillow talk i sav taj pekmez...
Ali ovo...
Ja se nikada ne bih degradirala zbog dečka. Jednostavno nisam takva osoba. Imam svoj ponos.
Ono; Hoćeš otići? Idi. Ali ne očekuj da plačem zbog tebe. Imam dosta svojih problema, još da se sad s tobom zajebavam...
Muški moraju imati nekog vražjeg ponosa, inače su... pa da sad ne nabrajam, jer bih mogla uvrijediti nekoga, što mi nije namjera.
A to me opet dovodi do druge teme.
Kada sam rekla da sam realist, mislim da me trač-squad nije shvatio.
Da pojasnim.
Svijet je takav kakav jest i ne možeš ga promijeniti. Znate onu: jedan čovjek čini razliku. Aha, razliku u količini potrošenog kisika za taj dan.
E pa, ako svijet je takav kakav je, čemu ga onda uljepšavati (slatki, ali bedasti optimizam) ili ga degradirati (hoću- krepati- the- world- sucks- EMO).
Neki kažu da su EMO realisti i da vide svijet kakav jest.
Ajooooooj, kako griješe.
Ok, pravilo:
EMO (aka. emocionalni serator) zvuči ovako: -Ah, svijet je okrutan *suzica simo*, ne želim više živjeti *suzica tamo*, čemu sve to? *zvuk rezanja žila tupim žiletom u ritmu neke jako emocionalne pjesme.-
Realist (aka. Face-it) zvuči ovako: -Gle, sjebano je. Ok. Kaj sad? Ništa. Pregrizi govno i suoči se s tim. Nije baš da ćeš napraviti neku veliku razliku.-
Zaključak: Postoji OGROMNA razlika između realista i emocionalnog ser... uh, EMO-a, hvala lijepa.
Ako sam nekoga uvrijedila ovim postom, ispričavam se, nije mi bila namjera. Iskreno, poznajem nekoliko ljudi koji bi se mogli opisati kao EMO-i, i jako ih volim, iako mi više puta dignu živac svojim neprestalnim balavljenjem nad okrutnosti svijeta. Takav je samo zato jer si prelijen da ga vidiš drukčije. To je sve.
Eto vam sad, malo sam se udaljila od originalne teme posta, ali nije bed.
Dakle, jesam li bezdušna kučka i ledena kraljica, odlučite sami, jer meni više ništa nije jasno. ;)
Toddles!
Post je objavljen 10.06.2007. u 14:04 sati.