Upravo sam došao doma sa završnice nogometnog memorijala "Mladen Ramljak" održane na Hitrec-Kacijan igralištu. Uglavnom, igrali su juniori Dinama i Espanyola. Na turniru su juš nastupali CSKA, National, Hajduk, Zagreb, Wisla...i još par ekipa. Manje je bitna igra i Dinamov trijumf, više bi se htio osvrnuti na samu atmosferu oko tribina.
Posjećenost je bila sjajna. Bio sam tamo jučer i danas i oba dana je bilo oko 400 ljudi. Prvo što zamijetite na tribini su tzv. face. Sjedio sam pored Zvonimira Solda. A malo dalje su bili Nikola Jurčević, Srebrić, Barić, Ivanković,....itd..itd.. Kad steknete status starosjedioca (znači sjeli ste i gledate tekmu barem sat vremena) onda uočite i tzv. menadžere. Opskurni tipovi okruženi još opskurnijim tipovima vrte po rukama papire sa sastavima i komentiraju..."pogledaj osmicu. Daj pazi ovog malog. Gle onog kak nema pojma". Ma uglavnom, stereotip stereotipova. Da nisam vidio ne bih vjerovao.
Sljedeća kategorija posjetitelja su old-school šmekeri. Moraju podijeliti sa vama njihovu viziju igre i siguran sam da nazoče svakom treningu Dinama. Zatim su tu bezveznjaci poput mene koji dođu zbog "igre" i da bace oko na mlade snage.
Kako je sve to ličilo na "pravi" nogomet u malom nisam se šokirao pojavom malih sponzoruša. Sređene curice od 15 do 19 godina sjede u čoprima, hihoću se i upiru prstom u teren. Njima kapa do poda, to ja zovem investiranjem.
Vrlo zabavno prijepodne. Nadam se da je sve to uvertita u novu renesansu hrvatskog nogometa. Tek je završilo prvenstvo a već sam žedan tekmi i svih popratnih događaja.
Post je objavljen 10.06.2007. u 13:15 sati.