Trcao sam, smiren sam i zadovoljan, osobito sto cu ostati sam doma a ostali idu kod bake :)) Prvih 20 min sam trcao intenzivno, onda malo laganije, na rubu zone sagorijevanja masti. Zapravo mi je puno efikasnije trcati u toj zoni dulje nego intenzivnije a krace, buduci da je jos 12kg previse na mojim ledjima. Kakvo ce to olaksanje biti, kad zbacim taj nepotrebni teret, mislim da cu biti lagan kao pticica.
Lijekove umalo zaboravih ujutro popiti. Jos gore je sto nisam bio 100% ziher jesam li ih popio. Evo, danas sam naceo dugi red na tabli Zolofta, a Helex prepolavljam uvijek navecer pa mi ujutro ostane polovica, bez toga bih se teze orijentirao. Sve mi funkcionira sjajno, ponekad je kriza ali tako je uvijek bilo. Sad se pitam bih li to sve uspio postici i bez tableta, ali to nikad necu saznati. Ovako je sjajno, a uskoro bih se tableta trebao rijesiti i uzivati u zivotu i svojim vrhunskim sposobnostima i ostvariti svoje sjajne ideje.
Sjetio sam se dvije zanimljive uporisne tocke iz svoje proslosti. Obje su vezane uz natjecaj za stipendiju na kojem sam bio za vrijeme studija, bilo je to godine 1995. Najprije smo pisali test inteligencije i psiholoski test i voditeljica nam je skrenula paznju da su pred nama vrlo jednostavni zadaci u usporedbi s problemima kakve rjesavamo na studiju koji su daleko kompleksniji To se moze primjeniti i na inzenjerski rad - jos se u praksi nisam susreo sa tako zahtjevnim i slozenim problemom kao sto su na fakultetu nam zadavali. Dobro su nas dakle pripremili, bazdarili nas za puno veca opterecenja. Druga stvar vezana je za strane jezike - kad je jedan clan komisije vidio da govorim samo engleski, ozbiljno mi je savjetovao da mi je zaista krajnje vrijeme, ipak sam vec peti semestar, da pocnem uciti jos jedan strani jezik. Taj vrijedan savjet, with a little help from my friends, ucinio je da naucim i njemacki u svojoj 22. godini, kojeg sad planiram obnoviti citajuci malo knjige na njemackom.
Post je objavljen 10.06.2007. u 12:01 sati.