Marketing
DUGI VIKENDI...
Počeli su lipanjski dugi vikendi kojima se uvijek veselim jer je već dovoljno lijepo vrijeme da se napravi nekaj korisno ili ode nekud. Ovaj vikend Tijelova najčešće ne idemo nikud. Tako nismo ni ove godine silili spojiti dugi vikend čuvajuči kredite za onaj dugi vikend 22/25 kad najčešće odemo prvi puta na more. Već tri godine za redom taj kratki morski odmor bude ljepši i slađi od onog službenog u kolovozu...
Ipak sva četiri dana su bila dobro iskorištena.
Prvo sam (uspješno!) sašla suknju od tkanine kupljene još pred mjesec dana...
Petak je bio "radni", radila sam od doma... U biti mi je dan obilježila Kyrina sterilizacija. Naručena je još od prije tjedan dana. Uputa je da dan prije ne smije jesti ništa od podneva na dalje. Nije to ona ni primjetila, jer je drijemala cijeli dan. Tek pred večer je počela tražiti jesti. Vodila me u kupaonu, šapicom lupkala po kutiji sa suhom hranom... ništa. Došala je u kuhinju, sjela pred ormar gdje stoje vrečice sa cmočkima, lupkala po vratima... opet ništa!!! Htjela je van, ali joj je sve bilo zatvoreno. Jadna je molila i kumila na sve moguće načine i, vjerojatno, zaključila da s nama nekaj opako ne štima, jer smo sve ove znakove još jučer svi kužili! I po noći je u par navrata pokušavala mijaukanjem svratiti našu pažnju na to da je jako gladna, ali bez uspjeha.
Ujutro smo se klinci i ja spremili i samo sam kucnula po košari, ona je ušla, zatvorili smo je i bez problema je podnijela vožnju do ambulantice. Tamo su je premjestili u njihov transporter odakle nas je ispratila tužnim pogledom... Znala sam da ću po nju ići oko 14 h i bila sam nervozna kao da mi netko bližnji mora na operaciju...
Nazvali su iz ambulantice oko 14 h da mogu doći. Pojurili smo odmah. Dočekala nas je u transporteru u kojem smo je ostavili, a čim je čula naše glasove, kao pas je gurnula glavu na rešetkasta vrata ne bismo li je mazili... Jedva sam suspregnula suze, jer inače nije mazna mačka! Došavši doma, jadna, nije mogla biti na miru. Obišla je stan valjda 100 puta da se uvjeri da je doma, a onda si je našla mir u svojoj košari i zaspala.
Sad je već sasvim dobro, spava na svojem mjestu u vrtu pod jelom i ima na oku i nas i vrapce koji se usude sletjeti na terasu...
U petak poslijepodne sam se opustila u ugodnom društvu... Jana, Nymphea i ja smo popile kavu u Tkalči. Cure su me dočekale s buketičem hortenzija i mirisnom svijećom - hvala još jednom! Bila je to sjajna prilika da prošetam svoju novu suknju i bi dobro. Ni kiša nas nije uspjela potjerati! Opet smo se iscerekale i nabrblajle (čitaj: ogovarale), neki stranci za susjednim stolom (sad jel ameri il englezi?) su valjda mislili da smo jako opušten (ili nenormalan) narod. Bili su to uštogljeni srednjovječni ljudi koji su se našem ponašanju čudom čudili... ali smo nas tri i zanimljivi komadi koji jednostavno pljene pažnju! Mora se priznati!!! Nymphea mi je radila društvo do pošte gdje sam obavila neke posliće, nakon čega smo se razišle. Bilo mi je i opet sjajno. Upoznale su i onaj štreberski dio mene jer sam se pripremila s nekim praktičnim pitanjima. Vjerujem da će sljedeći put dobro razmisliti prije nego mi ponude pomoć oko informatičkih pitanja!
Jučer je bio ročkas svekrvi koja je pripremila roštilj i štrudle od trešanja. Ubijali smo se gotovo cijeli dan, a onda smo (mužek i ja) imali viziju! Od kad smo u braku, korak po korak uređujemo svoj životno prostor, ali tek kad dobijemo potpunu viziju. Tako je bilo s adaptacijom da dobijemo dvije dječje sobe, tako je bilo s dnevnim boravkom, hodnik je u toku uređenja,a sad smo dobili viziju za terasu... Veliku muku nam je stvaralo nekoliko stvari. Prvo, odmah pri izlasku iz stana gledamo u "škarpu", tj. potporni zid od svoja 2 metra visine. Taj isti zid se, osim što nije ni najmanje lijep, ljeti doslovno užari tako da nije užitak sjediti na terasi...
Cijela terasa ima nešto više od 60 kvadrata pa nije mala investicija ni popločiti , a ni kasnije čistiti toliku površinu. Vizija je nalik Semiramidinim vrtovima, odnosno da se napravi još potpornih zidova ispunjenih zemljom i zelenilom, između kojih bi se organiziralo mjesto za sjedenje natkriveno pergolom... Naravno da izvještaji slijede.
Danas je ročkas mom bratu, što za sobom povlači odlazak do njih i - dugi je vikend gotov. Sutra je nov radni dan, nastavak svih poslova koje smo u srijedu ostavili postrani... ugodno vam bilo i što brže prošla ova dva tjedna. Što zbog opet dugog vikenda, što zbog izglednog odlaska na more, što zbog završetka školske godine koji ujedno označava laganiji tempo života. Volim reći da je to u stvari početak godišnjeg! Toliko je briga i obaveza manje...
Post je objavljen 10.06.2007. u 10:27 sati.