ovo učenje više ne ide. prazna mi glava. povraća mi se i grlo me jebe od cigareta. ali ja ne pušim!
razmišljam o muškim brkovima. što je to s tim ličnim dlakama što me tako pali? ne znam, ne znam.. zamišljam se u vrućem seksualnom klinču sa savršenim brčićima... grebu mi lice i ostalo. želim da mi muškarac s predivnim brkovima ljubi noge. da, to je to što želim! i mala uredna bradica tik ispod donje usne. u jebote. no, ne vidjeh još ništa zadovoljavajuće. jack ima savršene brkove. jebe me ta moja opsesija. sama sebi zvučim ko neka klinka od 14 godina koja čita ok i drka na postere od tokio hotela. ha ha. jebem ti tokio hotel. mislim stvarno da sam u svim ostalim segmentima života normalna i down to earth. jedino jack. ali i to je valjda normalno. valjda neki podsvijesni bunt spram ovim četvrtmuškim ljigavcima u bijednim i jadno izblijeđenim trapericama, hrpom gela u kosi i ko zna di, bijednici još im ni brkovi ne rastu. jack kao lajtmotiv. savršeni brkovi kao nedostižni ideal. ili je kompromis momak koji me se boji?
Post je objavljen 09.06.2007. u 22:24 sati.