Bitke u proljeće 1937. godine – Malaga, Jarama, Guadalajara
U proljeće 1937. godine, tijekom Španjolskog građanskog rata, tukle su se tri bitke: 'Bitka za Malagu', 'Bitka na Jarami' i 'Bitka kod Guadalajare'. Prva bitka, bitka za Malagu, zapravo je bio niz nekoliko borbi za taj grad, a završena je potpunom pobjedom Nacionalista. Druga bitka, bitka na rijeci Jarami završila je neriješeno, pat-pozicijom. Treća bitka, bitka ispred grada Guadalajare donijela je Republikancima moralnu pobjedu.
Bitka za Malagu – 17. siječanj 1937. godine
Malaga, u to doba grad je brojio oko 100 000 stanovnika, bila je najvažniji grad na uskoj zaravni što se uzdiže od mora do Sierra Nevade. Poradi svoje blage klime i prirodne luke grad je pisao već 3000 godina svoju povijest, a tijekom Španjolskog građanskog rata crta bojišnice protezala se od jedne točke na obali udaljene oko 35 km od Gibraltara prema unutrašnjosti sve do Ronde, pa nastavljala uzduž planinskog lanca sve do Granade. Bio je to zapravo uzak pojas obale, taktičke dubine oko 35 km usred kojeg se nalazio grad Malaga, a držale su ga postrojbe Republikanaca. Sada je grad pružao sliku pustoši, jer su ga Nacionalisti žestoko bombardirali. Civilna vlast ponašala se kao zasebna, gotovo odvojena od Republike, a vojno područje odgovornosti bilo je to republikanske Armije Juga kojom je zapovijedao general Martinez Monje kojem je savjetnik bio sovjetski bojnik Mereckov (tijekom Drugog svjetskog rata postat će maršal – po Athumanunhu). Operativni zapovjednik obrane grada Malage bio je brigadir Villalba, prevrtljivac i mutan čovjek koji baš nije želio slušati savjete sovjetskog brigadira Kremena, a nije baš ni izvršavao točno zapovjedi svog nadređenog zapovjednika generala Monjea. Da bi stvar bila još i gora brigadir Villalba više se puta oglušio i na zapovjedi samog načelnika Vrhovnog stožera Republikanske vojske Martineza Cabrera. Malagu je branilo oko 12 000 vojnika, no, bilo je svega 8000 pušaka, te 16 težih topničkih oružja. Streljiva je bilo izuzetno malo. Bojni moral republikanskih vojnika bio je gotovo nikakav, vrlo nizak, a vojnička stega nije ni postojala. Svemu je tomu kumovala nevojnička bahatost Villalbe i njegov izuzetno loš odnos sa savjetnicima i nadređenim zapovjednicima, pa je poradi toga na zamolbu politkomesara Malage Cayetana Bolivara, u Valenciji, Largo Cabalero ljutito odgovorio: 'Malagi više ne dam ni pušaka, a ni metaka!' Napad na Malagu započeo je prodorom nacionalističkih postrojbi prema gradu Marbelu, a zatim je iz Ronde krenuo opći napad na odsječeni dio republikanskih postrojbi koji je vodio brigadir vojvoda od Seville, karlista iz burbonske kuće i rođak bivšega kralja. Istodobno sa zapada napad je pokrenuo brigadir Munoz i zauzeo grad Alhamu. Oba ta napada poduzeta su bez ikakvoga otpora republikanskih dezorganiziranih postrojbi. Naravno, bahati Villalba ništa nije poduzeo, a ništa nije poduzela ni Republikanska vlada u Valenciji. Gotovo istodobno sa sjevera prema malagi krenulo je oko 10 000 talijanskih vojnika 'Crnokošuljaša' kojima je zapovijedao fašistički talijanski brigadir Roatta (sada je nosio konspirativno ime 'Mancini', a to mu je zapravo bilo djevojačko ženino prezime – po Athumanunhu). Načelnik stožera bio je talijanski brigadir Emilio Faldella, a operativni časnik talijanski brigadir Rossi. Talijani su sada nosili talijanske odore, bili su naoružani talijanskim naoružanjem, opremljeni novim talijanskim kamionima tipa 'Fiat', 'Lancia' i 'Isota Fraschini', a zračnu potporu pružilo im je 100 zrakoplova iz sastava talijanske 'Aviazione Legionaria'. Brigadir Roatta priželjkivao je blistavu pobjedu koju je 'betežnik' Mussolini već duže vrijeme najavljivao. S mora Malagu su tukli i žestoko bombardirali topovima nacionalistički ratni brodovi 'Canarias', 'Baleares' i 'Velasco'. Republikanska ratna mornarica, na svoju sramotu, nije se uopće pomaknula, niti pokušala otjerati nacionalističke brodove koji su nemilice tukli Malagu, a bili su kudikamo jači i brojniji. Ujutro 7. veljače Nacionalisti i Talijani ušli su u napušteni grad Malagu. Talijani su imali svega 130 poginulih vojnika i 4 časnika, te 424 ranjena. Republikanske posramljene postrojbe bez većeg otpora napustile su grad povlačeći se prema gradu Motril. Nacionalisti su se potpuno divljački obračunali s građanima Malage koji su ostali u svom gradu. Bez ikakvog suda, bez ikakve krivice, bez ikakvog razloga i bez ikakvog razuma strijeljano je oko 4000 nedužnih ljudi. Godinama već Athumanunh pokušava shvatiti dokle sežu granice ljudske gluposti i neviđenog zvjerstva, te pokušava shvatiti, čitajući i proučavajući bitke kroz povijest, što li to ljude tjera na takva zvjerstva ljudima neprimjerena, ali svaki ga put ta neshvatljiva ljudska glupost iznova iznenadi i baci u očaj, pa će zapisati riječi jednog stranog novinara, svjedoka te 'španjolske klaonice': …'Smrt je u maslinama kružila i ljude nasumice birala, sad ovog, sad onog svojim je olovnim prstima dozivala …'
Post je objavljen 09.06.2007. u 22:35 sati.