U suvremenom svijetu dostupnost i protok informacija intenzivniji su i brži nego je to ikada ranije u povijesti bilo moguće zamisliti. Podaci su dostupni na svakom koraku: putem elektroničkih medija, tiskovina, različitih sredstava komunikacije… Nesumnjivo je da je Internet medij koji se u zadnjih desetak godina najbrže razvija. Hrvatsku ubrajamo, i time se ponosimo, među internetski razvijenije zemlje svijeta.
Ipak, usprkos takvom razvoju začuđuje i žalosti relativno slaba stopa informiranosti korisnika medijskih usluga. Na neki smo način neinformirani pored tolikih mogućnosti. Zbog čega? Ili smo prezauzeti i nemamo vremena niti energije potražiti informacije, ili smo prelijeni pa nam se to ne da učiti, ili nas informacije jednostavno ne zanimaju. Možda smo u najvećoj opasnosti ako se prepustimo medijima bez zauzimanja kritičke distance pa dopuštamo da nam banalnost i površnost informacija koje su nam servirane kreiraju mišljenje, odnosno da nas zatupljuju. Možda bismo mogli ovakav pristup nazvati ispiranjem mozga. Rezultat takvog pristupa informacijama je podložnost manipulaciji i stvaranje predrasuda. A predrasude su opasno oružje koje upravitelj medijima može lako upotrijebiti kanalizirajući njegovu energiju u smjeru u kojem poželi…
Živimo u vremenu zauzimanja kritičkih stavova. Važno je znati da kritičan stav nije kritizerstvo tj. jalovo kritiziranje svega i svačega bez argumenata i bez alternative. Čini nam se da je u našim medijima uglavnom riječ o ovoj pojavi; o kritizerstvu. Ovaj se zaključak može primijeniti i na blogove.
Što je danas kriterij samosvijesti!? Kako prepoznati osobu koja zdravo i zrelo prosuđuje sebe i svijet oko sebe? Mnogi za sebe misle kako su zreli i kako pametno promišljaju. Istina je da je takvih jako malo. To se posebno odnosi na mlade, na one u vremenu odrastanja, tjelesnog i emocionalnog. Sudovi su im često površni, zaključci preuranjeni, reakcije prežestoke. Valja puno toga proživjeti da bi se moglo zauzeti ispravan stav. A mladima se žuri odrasti, a kad odrastu ponašaju se kao djeca. Ako nikad ne žive u svojemu vremenu, stalno tragajući za nečim što još nije došlo ili za nečim što je odavna prošlo.
«Bojim se čovjeka koji je pročitao jednu knjigu!» - izreka je stara valjda koliko i sama pismenost. Upravo oni koji su pročitali malo i niti malo grade sliku sebe samih kao onih koji imaju što reći. Drugima, ne sebi. To je kao kad dijete koje je vidjelo čašu vode misli da odmah zna kako izgleda more.
Površnost, banalnost, brzopletost i nedostatnost bolesti su našeg razmišljanja. Sve hoćemo kao na traci. Biti protiv svih i protiv svega. Sve se hoće na brzinu, odmah i sada. Zaboravljamo da čitav život učimo. Iskustvom ponajviše. Stavovi, kao i čovjek, sazrijevaju. Mijenjaju se. Životna mudrost ne dolazi odjednom. To je zgrada koja je neprestano u izgradnji. Sve do posljednjeg daha. Doslovno.
Post je objavljen 09.06.2007. u 20:57 sati.