Papa Ivan Pavao II u jednoj svojoj izjavi proglasio je ateizma i siromaštvo kao dva najveća zla današnjice. Ja ću ovdje pisati o bogatstvu jer smatram da siromaštva ne bi bilo da nema prekomjernog bogaćenja na drugoj strani.
Na sastanku predsjednika zemalja G 8 odlučeno je pomoći siromašnim zemljama Afrike u iznosu 60 mlrd dolara ali za što? Pomoći će im u hrani, u medicinskoj pomoći, u školovanju, gradnju cesta... – jednom rječju ta pomoć se svodi na humanitarnu pomoć. To znači da će bogate zemlje zaposliti svoje građane na proizvodnji i dostavi hrane, na pružanju medicinskih usluga i lijekova, na zapošljavanju svojih kadrova za obrazovanje i izgradnji cesta itd.
Možda bi im više pomogli da su izgradili tamo tvornice, poljoprivredna dobra, turističke destinacije u kojima bi ti jadni siromašni ljudi mogli zaraditi i bolje živjeti?
Postoji kineska izreka koja kaže:“Nemoj čovjeku dati ribu; nauči ga pecati!“
Evo nekoliko mudrih izreka o bogatstvu:
Ayn Rand:
«Bogatstvo je posljedica čovjekove sposobnosti razmišljanja.» (čovjek je jedini sposoban da misli i jedini je koji poznaje pojam svojine i bogatstva)
Gilbert Highet:
«Istinska je čovjekova dužnost ne širiti moć ili množiti bogatstvo izvan granica vlastitih potreba, nego uživati i obogaćivati svoj vječni imetak: svoju dušu. I ono malo što donosi sklad bolje je od obilja koje donosi podjele.» (bogatstvo izvan granica vlastitih potreba donosi podjele među ljudima a ne sklad)
Miguel de Cervantes:
«Užitak u bogatstvu ne leži u pukom posjedovanju ili u raskošnome trošenju, nego u mudroj primjeni.»
Andrew Carnegie:
«Višak bogatstva sveto je povjerenje po kojem je vlasnik dužan njime u životu raspolagati na dobrobit zajednice.» (Vode li vlasnici bogatstva računa o dobrobiti zajednice')
Isus Krist:
«Ne gomilajte sebi blaga ovdje na zemlji, gdje može zarđati ili biti ukradeno. Gomilajte ga u nebu, gdje neće nikada izgubiti svoju vrijednost i gdje će biti na sigurnom od lopova. Ako vam je blago na nebu, i vaše će srce biti ondje.
Ako ti je oko čisto, sav ćeš biti obasjan svjetlošću. No ako ti je oko zamagljeno zlim mislima i željama, u dubokoj si duhovnoj tami. A kako li ta tama može biti duboka!
Ne možeš služiti dvojici gospodara: Bogu i novcu. Jer jednog ćeš mrziti a drugoga ljubiti, ili obrnuto.»
Živimo li u današnjem svijetu primjenjujući ove mudre izreke? Živimo li prema životnim pravilima koja su osmišljavali i stvarali veliki umovi kroz tisućljeća? Složit ćete se samnom da smo daleko od toga.
Kolike su nam sposobnosti razmišljanja u uvjetima ogromne medijske i političke manipulacije našim umovima? Mislimo li drugačije od onoga kako misli televizija i novine? Smijemo li misliti drugačije nego kako nam nalaže stranka čiji smo članovi a da ne prekršimo stranačku stegu? Mislimo li uopće ili je istina ako nas zovu misaonim ljenčinama?
A ako je bogatstvo posljedica naših sposobnosti razmišljanja, tada je naše razmišljanje ništavno a stvaranje ispravnih misli postaje nam strano. Drugačije rečeno ono što smatramo svojim bogatstvom i nije naše. Danas neki kupuju površinu Mjeseca. Čija je to površina? Tko je može prodavati i nije li zabluda kupca da može tu površinu kupiti kao svoju svojinu?
Danas svi ljudi teže širenju i množenju bogatstva izvan granica njihovih potreba. To je puka činjenica i zato suvremena društva nazivamo konzumističkim društvima. Paraleno s tim ljudi su zaboravili na svoju dušu. Da bi uvećali svoje materijalno bogatstvo spremni su prodati sve – ama baš sve - čak i svoju dušu, svoje poštenje, svoje dostojanstvo, svoje tijelo i da ne nabrajam dalje.
Ljudi više nisu zadovoljni s onim malim što donosi sklad. Spremni su na najsitnije podjele radi obilja iako obilje donosi nevolje (mržnju, prijevare, ubojstva, ratove). Radi obilja podijelili smo jaku državu i od nje napravili nekoliko malih. Doveli smo do propasti velika poduzeća da bi ih usitnili i podijelili – uništili sklad da bi dobili obilje (za neke). Stvorili smo podjele među ljudima i postigli nesklad u njihovim razmišljanjima, stvarajući veliki broj stranaka i strančica – da bi dobili obilje mišljenja. Podjele u obitelji i nesklad u brakovima već su dokazana činjenica. U ime čega? U ime obilja za svakog pojedinca.
Pitamo li se više uopće, činimo li dobro? Je li bolje zadovoljiti se s malim i imati sklad ili imati obilje koje donosi podjelu?
Žao mi je Cervantesa. Pa današnji ljudi više i ne znaju uživati drugačije osim u pukom posjedovanju i raskošnom trošenju. Današnji ljudi više ne znaju što je to mudra primjena bogatstva?
Višak bogatstva naši novopečeni tajkuni skrivaju u inozemnim bankama ili obilato sebi dijele dividende radi raskošnog trošenja. Njima ne pada ni na kraj pameti da viškom bogatstva treba raspolagati na dobrobit zajednice. To je za njih nepotreban luksuz a ne sveto povjerenje. Čak i ono što im je država nametnula kao obvezu za davanje zajednici oni na razno razne načine pokušavaju izbjeći i izbjegavaju.
Naravno, da višak bogatstva tada uzaludno propada a zajednice se ne razvijaju nego propadaju. Čovječanstvo se ubrzano dijeli na bogate i siromašne. Prije ili kasnije među njima mora doći do ozbiljnih sukoba.
Isusove riječi su za kršćanski svijet danas čisti pucanj u prazno. One ne nalaze mjesta u srcima njegovih sljedbenika. A te njegove riječi su tako istinite! Osobito zadnja rečenica: «Ne možeš služiti dvojici gospodara: Bogu i novcu. Jer jednog ćeš mrziti a drugoga ljubiti, ili obrnuto.»
Nažalost ljudi današnjice služe novcu. Dakle ljube novac a mrze Boga iako se zaklinju da nije tako. Govore jedno a rade drugo. Još žalosnije je to da «njihovi pastiri» (crkva i svećenici) postupaju jednako. Ispred Boga stavili su novac. Stječu višak bogatstva za crkvu i za sebe osobno iznad vlastitih potreba a još više iznad onoga koliko ima njihovo «stado».
O ovoj temi sam već pisao prije godinu dana ali je ostala jednako aktualna i danas, možda i više.
Post je objavljen 09.06.2007. u 20:17 sati.