Marketing
REVIEW - HARTERA3 Festival ( day 1 ), Rijeka, 08.-09.06.2007.
LINE UP:
Steve Lawler
(Viva Rec., UK)
Darren Emerson
(Underwater Rec., UK)
Linus
(Exun Records, Munich DE)
Jimi Tenor & Kabu Kabu
(Helsinki-Berlin-Ghana)
Iako Rijeka po mnogocemu zaostaje za svjetskim metropolama poput primerice New Yorka ili Londona, ipak se mozemo pohvaliti da ih u necemu, bar donekle, pratimo. I oni, kao i mi u nasem gradu, revitaliziraju napustene tvornicke hale, skladista i slicne prostore i ponovo ga cine svrsishodnim.
Dok se, na primjer, u Londonu u tim nekadasnjim tvornickim halama grade luksuzne stanove koji postizu astronomsku cijenu, kod nas su se iste pocele koristiti u manje komercijalne i profitabilne svrhe, pa su u uporabi u domeni kulture.
Tako je to izgledalo nekad
Rijeka ima veci broj takvih prostora i dok odredeni krug ljudi ( raznorazni investitori i sl. ) zeli da se to sve sto prije srusi, pa da se na njihovom mjestu podignu nova zdanja, drugi se pak konzervatori, stovatelji tradicije i opcenito gradani koji zele da nas grad ne izgubi svoj identitet upiru svim snagama sacuvati ove zgrade i uklopiti ih u buduci, moderni izgled Rijeke.
Dok se tako ceka odluka o sudbini ovih gradevina ( a to bi moglo potrajati ), neke od njih ipak na trenutak ozive i to vec trecu godinu za redom, koliko se do sada puta odrzala Hartera.
Sto je, zapravo, Hartera?
Radi se u projektu koji je organiziran od strane Kluba ljubitelja buke, udruge koja Harteru ukratko predstavlja kao najznačajniji ovogodišnji hrvatski festival urbane klupske glazbe. Ove se godine odvija u dva dana sa dvije razlicite glazbene tematike, tako da je prvi dan ( petak ) rezerviran za elektronsku glazbu, a drugi ( subota ) za rock.
Mene i vas, naravno, zanima ovaj prvi dio festivala.
Za razliku od prva dva izdanja elektronskog dijela Hartere, kada se islo na minimal-electro zvuk, koji je vani bio vrlo in, a kod nas vrlo slabo ili gotovo nikako zastupljen, pa se vjerojatno ciljalo na edukaciju publike, a ne na privlacenje mase ( MANDY prve godine, A.Robotnick druge ), ove je godine doslo do zaokreta u politici festivala.
Tome je vjerojatno kumovala i proslogodisnja dosta slabija posjeta eventa, pa se ove godine odlucilo dovesti imena koja su poznata sirokim masama i time znacajno smanjiti rizik slabe posjete.
Kao jos jedan mamac za veci broj ljudi je bila i vrlo popularna cijena karte od 90kn, sto zaista nije puno za ovakav event, pogotovo kad se uzmu u obzir headlineri.
Steve Lawler, iako vise ne spada u sam vrh svjetskog DJinga, i dalje predstavlja autoritet u elektronskoj glazbi i jedan je od one stare garde koji se i dan danas drzi na sceni. Iako nam je svima najbolje ostao u sjecanju po svom nekadasnjem dark-tribal zvuku, bilo je zanimljivo cuti sto nam moze danas ponuditi.
Darren Emerson, koji kao DJ nikad nije postigao neku narocitu karijeru, nekadasnji je clan kultnog Underworlda, sto je samo po sebi dovoljno dobar razlog da ga se poslusa.
I tako smo se stopili s jos uvijek prilicno tankom kolonom ekipe koja je plazila prema staroj Tvornici papira. Vec na samom pocetku Ruziceve ulice, koja vodi ka mjestu dogadaja, prva policijska kontrolna tocka, a sto smo dalje odmicali, broj je policajaca bio sve veci. Moram priznati da sam se bojao reprize zadnje Valkane na Grobniku, kada je policija poduzela nevidene kontrole i pokvarila cijeli event.
Srecom, ovaj put nije bilo tako. Mirno smo sjedili na zidicu i ispijali svoje pivo, bez da nas je itko ista pitao. U meduvremenu je kolona ljudi postajala sve gusca i negdje sat iza ponoci se moglo i vidjeti, ali i osjetiti da se dogada nesto veliko, pa je doslo vrijeme da pocastimo event svojom nazocnoscu.
Iako je u opticaju bio veliki broj ljudi, na ulazu ni najmanje cekanja, rutinski pro forma pretres i na brzinu smo bili unutra.
A unutra vec masa ljudi i atmosfera onakva kakva i prilici tom satu i tom broju ljudi.
Za pult taman dolazi Steve Lawler, koga ljudi docekuju ovacijama i zabava je krenula.
Ono sto nam je Lawler predstavio u svom sinosnjem setu, otprilike se poklopilo s mojim ocekivanjima. Potvrdio je da definitivno zna odsvirati set za mase, pa je duboka i snazna bass linija bila konstanta tijekom cijelog nastupa, a to je, naravno, stalno drzalo atmosferu na visini. Medutim, ono sto je meni bio minus kod njegovog nastupa je minimalni predznak koji je bio prisutan u prevelikom dijelu njegovog seta. Nedostajala je, primjerice, poneka melodija da jos malo podigne set i unese malo raznolikosti u cjelokupni nastup. Sve u svemu, nije bio los, ali mogao je on to i puno bolje. A kako je izgledao kraj njegovog nastupa, koji je zavrsio za zicerom Pryda - Armed, pogledajte ovdje:
Nakon njega, za pult dolazi Darren Emerson, koji mi nikad nije slovio za posebno dobrog DJa i za kojeg mi je uopce tesko izdvojiti neki posebno dobar set koji sam imao prilike cuti. Ipak, cinjenica da ce odsvirati legendarnu stvar od Underworlda - Born Slippy ( iako to nitko nije potvrdio, u to nije bilo sumnje ) i to dozivjeti sa vise od dvije tisuce ljudi, bila je dovoljno jaka da me odrzi na flooru za vrijeme cijelog njegovog seta. A set je bio poprilcno bezlican, brz i jak, ali je nedostajalo dubine i groovea. Ukratko, napucavanje bez prevelike mudrosti, koje je presjecano sa stvarima koje on vec po tradiciji pusta, poput Prodigy - Smack My Bitch Up ( S. Fontaine rmx, meni osobno najdrazi ). Sve u svemu, nastup potpuno prema ocekivanjima, meni se nije bas svidio, ali velikoj vecini ekipe, sudeci orema situaciji na flooru, itekako je. Born Slippy, na moju veliku zalost, ipak nisam uspio docekati.
Pretpostavljam da je svima vidljivo da me glazbena strana sinocnje veceri nije pretjerano odusevila, ali zato je bilo drugih stvari koje su me, najblaze receno, impresionirale.
Kao prvo, sam prostor. Prvi put sam na Harteri i ono sto sam vidio nakon ulaza u glavnu dvoranu me ostavilo bez rijeci.
Tako je to trebalo biti
Ogromna i vrlo lijepo ocuvana hala iz prve polovice proslog stoljeca, sa vidljivm starinskim nacinom gradnje, prostrani bocni hodnici sa jednostavnim stupovima i nekakav miris starine i proslih vremena, koji je bio u svakoj pori cijelog prostora, a sve to skupa u kontrastu sa cudima modernog doba; projektorom, lightom i soundom. Predivno i jedinstveno.
Nadalje, ne pamtim kad sam cuo ovako dobro ozvucenje kod nas. Sound je bio vrlo mocan, dubok, kvalitetno je pokrivao velik dio prostora i davao je mogucnost potpunog uzitka u muzici.
I sam stage, svojim izgledom i opremom je izgledao odlicno, a odlicne su vizualizacije samo upotpunjavale cjelokupan dojam.
Da ne zaboravim spomenuti i mali floor, dvoriste i terasu u visini krova zgrade, koji su davali dojam potpunog undergrounda. Fantasticno.
I ljudi, koji su u velikom broju stigli iz svih krajeva Hrvatske, pa cak i iz inozemstva ( govori se o brojci od preko 2500 posjetitelja Hartere ), dali su veliki obol ovom eventu, ne dopustajuci flooru da se isprazni, sireci pozitivu i drzeci atmosferu cijelu vecer usijanu. Ne moram ni naglasavati da je poznatih bilo u izuzetno velikom broju i svima upucujem veliki pozdrav.
Najveci pozdrav ide najuzoj i ne bas normalnoj ekipi, koja je ovu vecer ucinila posebnom u punom smislu rijeci.
Sve u svemu, poseban provod na posebnom mjestu uz posebne ljude. Nadam se da cemo imati prilike dozivjeti i slijedece izdanje Hartere, jer se sinoc pokazalo da Rijecani to zele.
Posebna pohvala organizatorima koji su svoj posao odlicno obavili.
Post je objavljen 09.06.2007. u 14:33 sati.