Vratija se Šime, di je bija. I bogami donija nam sardine koje sam upravo smazao jer je u frižideru tj. hladnjaku poprilična praznina, a i nisam nešto posebno gladan jer mi ostaci jučerašnjih palačinki još sa brka vise.
Ma hranim se kao u menzi (stalno raznosim neke pladnjeve po kući). Kad smo već kod menze sjetih se Mense, a samim time i izvjesne gospođe Sharon Stone kao slikovite pripadnice (navodno) tog kluba prepametnih i mudrih ljudi visokog IQ-a. A kad smo već kod IQ-a sjetih se i da su me u osmom razredu osnovne škole odveli na testiranje IQ-a u okviru ispitivanja profesionalne orijentacije.
I upravo mi je to ispitivanje profesionalne orijentacije ostalo u pamćenju jer je počevši od nekih općih mjesta pri izboru zvanja, krečući se pri tom bespućima raznih zanimanja, završavalo konkretnim i vrlo definiranim poslovima. Jedno od najsmiješnijih poslova pri tom izboru bilo je "izrađivanje mesa za kobasice". To je valjda neka uska mesarska specijalizacija, no ja sam naravno (kao svaki pravi ljubitelj dobre kobasice) bio time oduševljen.
Život me nažalost odveo daleko od mesarskih vragolija ali me ljubav prema mesu i dalje vodila kroz odrastanje. Međutim svi su govorili pametan si ti, možeš postići i više od toga (pravljenja mesa za kobasice) i tu smo gdje smo. Završio srednju školu, pa na faksu proveo dugi niz godina. I što s tim?
Ja sada u svom jeftinom korejancu idem u pečenjaru po deset s lukom u lepinji, a moj prijatelj mesar (profesionalni izrađivač kobasica) sjeda u svoj novi Mercedes i ide malo na ljetovanje u neke egzotične krajeve.
I da se vratim na početak priče, kad se moj prijatelj mesar vrati s ljetovanja opet ćemo zapjevati "Vratija se Šime, di je bija."
Ma neka mu i bude kad je bio pametniji od svih nas pametnih i pametno izabrao.
Idem ja sad i da znate: "Svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna".
Post je objavljen 09.06.2007. u 17:10 sati.