Marketing
Neka ide sve...u materinu... Nikad druže ja umrijeti neću!!!
Owako, ipak sam ja Gimnazija i trebala bih biti obrazovana (yeah, right!!!) i sklona umjetnosti i književnosti
, pa ewo:
Malo par riječi o mom omiljenom pjesniku Sergeju Jesenjinu... Legenda od čovjeka!!! On vam je bio pijandura, proleter, ali i pravi čovjek!!! Znao je uživati u životu, iako i nije bio hedonist... Imao je curu Isadoru Duncan koja je umrla pred njegovim očima (automobil joj je povukao šal i ugušila se) te je on poslije njene smrti napisao stvarno dosta jebNih pjesama... Osobito ga cijenim jer je bio jedan od rijetkih pjesnika koji je bio „bez dlake na jezKu“... Umro je jako mlad, u svojim dvadesetima... Ubio se te svoju posljednju pjesmu napisao vlastitom krvlju...
Ewo par pjesama:
Ponjavom pokrit vidik cijeli...
I breze u bijelom plaču. Netko zna:
Tko je ovdje umro!? Nisam li to ja!?
KRČMARSKA MOSKVA (3)
Harmoniko sviraj, nevolja je prava...
Pod rukom svirača nek se tuga lije.
Pjevaj sa mnom, pjevaj, ti kučko šugava,
Pjevaj ko i prije.
Istrošili su te, kome sada žuriš?
Dosta mi je svega.
Što očima modrim u me tako zuriš!?
Po njušci te treba.
Ko strašilo stani posred vinograda,
Da se plaši vrana.
Do jetara si me mučila do sada,
I sa sviju strana.
Harmoniko sviraj, zvuk mi je tvoj mio!
Poj rugobo jedna!
Radje bih, no s tobom, s tom sisatom bio-
Gluplja je i bijedna.
Nisi bila prva, s mnogima se desi,
Mnoge sam kraj puta...
No s mrcinom takvom kao što ti jesi
Bješe prvi puta.
Ma gdje tražim sreću
Sve vrišti od bola.
Ubiti se neću.
Idi dođavola!
Od tih psina jače,
Srce nek ne strada.
Najdraža...ja plačem...
Orosti mi sada...
KRČMARSKA MOSKVA (4)
Pjevaj, pjevaj! Tu kletu gitaru
Prsti tvoji oblijeću i kruže.
U tom ću se otrovati garu,
Moj posljednji i jedini druže.
Grivnu njenu ja gledati neću,
Niti svilu što niz pleća pada.
Tražio sam u toj ženi sreću,
Slučajno sam propast našo tada.
Nisam znao da je ljubav-java,
Nisam znao da jeljubav-rana.
Pogledom što čini se da spava
Pomela je pamet huligana.
Pjevaj druže, budi uspomene
Na protekle dane lude sreće.
Nek i drugog ljubi kao mene
To podbuhlo, ali lijepo smeće.
Stani malo! Ja je neću kleti.
Stani malo. Neću da je diram.
Daj da tebi o sebi zasviram
Na toj žici što pod rukom leti.
Mojih dana crven svod se lije,
U srcu je kup zlatnika samih.
Mnogo cura štipao sam prije,
Mnogo žena gnječio u tami.
Da, na zemlji gorki zakon vrijedi,
Gledao sam dječjim okom svojim:
Ližu kučku dok joj sok se cijedi
Svi psi redom, kako stigne koji.
Zašto, dakle, da patim zbog tebe?
Zašto, dakle, da me snađe jad?
Naš je život-postelja i ćebe.
Naš je život-poljubac i pad.
Pjevaj, pjevaj! Nek se ruke vinu,
Njima kuni sudbinu i sreću.
Nek sve ide u...materinu...
Nikad druže ja umrijeti neću!!!
Pomalo morbidno, zar ne!?
Ali nema veze... Meni su sve njegove pjesme originalne i dajem mu veliku počast...
Post je objavljen 09.06.2007. u 17:50 sati.