Sparno ljetno prijepodne. Marica Š., kose svezane u rep, sprema se u videoteku. Navlači cipele izlazi iz stana. U haustoru miriše na juhu. Vani je bio lipanj, vrelina prijepodneva lebdjela je u krošnjama drveća. Prešla je ulicu, videoteka se nalazila s druge strane parkića. Nekoliko parova sjedilo je na klupama; jedan stari čovjek se igrao sa svojim psom. Kad je otvorila vrata videoteke, zapahnuo ju je hladan zrak iz klima-uređaja. "Još će te srce udariti, Marice, glupačo" pomisli u sebi. Zdesna od ulaza bile su romantične komedije.
"Romansa u Seattleu?"Nee, Meg Ryan mi već užasno ide na živce..."
"Zgodna žena"? "Nee, tko još vjeruje u prinčeve koji limuzinama kupe kurve"
"Američka pita"? "Nee, uglavnom zato što ću se i sama prije ili kasnije pretvoriti u Stiflerovu mamu"
S lijeva su bile drame.
"Adaptacija"?"Nee, mrzim Nicholasa Cagea"
"Schindlerova lista"? "Nee, toliko sjebana ipak nisam"
"Pasija"? "Nee, zar to ne bi trebao biti akcijski film?"
Pozadi su na velikom crvenom stalku bili izloženi trileri.
"Prozor u dvorište"?"E vidiš, i meni se ponekad čini da onaj susjed ima dvogled"
"Mullholland Drive"? "Nee, tu glumi ona Harringova iz američkih sapunjara"
"Zaselak"? "Nee, živim u jednom takvom"
Na kraju zgrabi Allenov "Manhattan" i produži na kasu.
Dok je čekala svoj red, dogodilo se nešto što je u potpunosti promijenilo dan Marice Š.
Pored nje se iz vedra neba nacrtao proćelav stariji čovjek.
"Dobar dan" reče stranac.
Da ne bi bila baš nekulturna, Marica Š. uzvrati pozdrav.
"Dobar dan"
Upravo kad je pomislila da je taj slučajni razgovor završio, razgovor se nastavio.
"Jeste li zadovoljni?" upita proćelav stariji čovjek.
Ovo je već bilo previše. U očajničkom pokušaju da ga konačno otpili, odbrusila mu je.
"Ne mogu se požaliti".
Čovjek joj na to odvrati zadnje što je očekivala.
"Ja stalno radim nepodopštine, ali to me nimalo ne zadovoljava!".
Baf. Na ovo nije imala komentara.
Odjurila je iz radnje poput furije, ne zaustavljajući se sve dok nije naletjela na slobodnu klupicu u parku. Sjela je.
Nije mogla izbiti strančevo pitanje iz glave. Što uopće znači biti zadovoljan? Istina je bila da se ne može požaliti- velik stan, muž, shopping bez limita na kartici, prijateljice, frizerke, kozmetičarke, Cosmopolitan. Ali duboko u sebi, bila je jako daleko od zadovoljstva. "Zar život ne bi trebao biti ipak malo više od ovoga?" upitala se tiho, držeći videokazetu u ruci. "Zar ne bih trebala biti sretna?" Ako je vjerovati ženskim časopisima, Marica Š. je uspješno ispunila prvi preduvjet za sretnu ženu- bila je lijepa. Pa ipak, sjedeći pod hrastom u parku tog prijepodneva, zadovoljstvo joj je djelovalo poput trajekta koji se udaljava iz luke, sve više i više nestajući na horizontu. A ona je bila zakasnila na ukrcaj. "Ma zašto je , kvragu, to uopće bitno?" pomisli i krenu natrag kući.
Post je objavljen 09.06.2007. u 14:50 sati.