Stasala sam
Za neka nova jutra,
Za buđenje u meni,
Što se zove Život.
Ogrnuta tvojom
Zaštitničkom rukom,
Svim sjenama prošlosti
U lice sam pogledala,
I prkosno im podarila
Osmijeh, što briše sve one,
Davno pogažene snove.
* * *
Ime mi je prkos i kad oružja nemam,
I snagom me zovu, jer si pored mene.
I istina sam, jer iskrenošću progovaram,
I zalog sam mladosti, što struji kroz vene.
Tvoja sam radost, jer si radost moja,
Uzvraćeni osjećaj što na licu cvjeta.
Ornamente snova na rukama nosim,
I dajem im prizvuke ovog stvarnog svijeta.
Energija želje urnebesno suklja,
Prijeti da će prijeći sve granice strasti.
Prepuštam se tvojim osjetljivim prstima,
I potpuno predajem, u tvojoj sam vlasti.
Zagrli me jako, uz sebe me stisni,
Hoću da se cijela pretočim u tebe.
U ljubavi pripadamo samo jednom biću,
A u tvojoj nutrini naslućujem sebe.