Otac Sjever zabrinuto podiže prst:
«Jeste li sve dobro isplanirali?»
Majka Južnjakinja nježno pogleda u djecu, pa u supruga:
«Čovjek planira, Nebo određuje.»
Ocu počinje ključati krv:
«Pripremljenost određuje!Disciplina!»
Što je Sjever glasniji to je Južnjakinja mirnija (neobično za ovu, inače glasnu i vatrenu ženu):
«Ponavljanje istih obrazaca dovodi do sindorma ovce ili borga. Upornošću ponekad izgubimo neophodnu kritičnost. Povremeno iskakanje iz ritma pomaže preispitivanju.
Kao što mjesec ima svoje faze, tako i naša slika ponekad bude oštrija, ponekad se zblura, izmiješaju se boje ili nestane u potpunosti. And it's all o.k. It's just a phase.»
«Biti pod utjecajem faza ili okoline je opravdanje za lijenost. Čovjek uvijek treba biti u stanju pripravnosti i uvijek znati kamo ide, što čini i kako djeluje.» uzvrati otac.
«Treba znati razlikovati lijenost od trenutaka kontemplacije. Čovjek mora osjetiti iskru strasti za sve što radi. To određuje njegov ispravan put. Ako i pogriješi, tako će samo bolje naučiti. Pogreške su prirodan dio života i učenja.»
Krv sjevera prijeti iskočiti iz vena:
«Nema mjesta za pogreške! Nema mjesta za improvizacije! Improvizacije su samo jadna isprika za nedostatak znanja, iskustva i nepripremljenosti za posao!»
«Improvizacija je znak spretnosti i samopouzdanja izvedenog iz činjenice da se biće zna inteligentno i mudro ponašati u nepredvidim okolnostima.» bez okolišanja će Južnjakinja.
Sjever duboko udahne i obrati joj se smirenim glasom:
«Kako li smo uopće došli do toga da zajedno stvorimo obitelj, kad smo toliko različiti u pogledu na svijet?»
«Kojeg li smisla u tome da isto razmišljamo? Jednoumlje je bolest. Čitava Priroda je bogata raznolikošću. To je i čini lijepom i korisnom. Takva je i naš mala zajednica.» pruži mu majka Južnjakinja najljepši osmijeh na svijetu.
Sjever stidljivo uzvrati osmijeh:
«Ali, izludit ćemo ovu našu djecu. Kako će znati koga poslušati?»
«Prvo ionako moraju naučiti stvoriti ravnotežu između vlastite lijeve i desne strane mozga, pa između razuma i srca, a tek onda pokušati shvatiti što im svako od nas dvoje želi prenijeti, ne kao smjer nego kao usmjerenje, ne kao put, nego kao uputu. Moraju naučiti stvoriti vlastiti, jedinstven pogled na svijet i način djelovanja u njemu.»
I tako se pomiriše sjever i jug.
The end.
Napomena: svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna. Svaka sličnost s vlastitim mozgom je namjerna.
Kategorija: ? Hm...ehm...znanost.
Post je objavljen 09.06.2007. u 13:45 sati.