* BILI SMO STRANCI,PROLAZNICI I NISMO SE DOBRO ZNALI DVIJE DUŠE,DVOJE LJUDI...
dOK SE NISMO UPOZNALI.jESENJA KIŠA JE PADALA KAD SAM ČULA NJEGOV GLAS UGLEDAH MU ISKRENOST U OČIMA,KOJA JE UZIMALA MOJ DOM I SPAS! PRIČALI SMO O LJEPOTI KIŠE,RAZGOVARALI SMO O NJOJ I TAKO UPOZNALI JEDNO DRUGO! SVAKI DAN SKUPA SMO BILI MJESEC PROĐE PA I GODINA,PO PRVI PUT U ŽIVOTU NAĐOH PRAVOG PRIJATELJA.DRUGI SU MISLILI DA IZMEĐU NAS IMA NEŠTO VIŠE,NISMO SE OSVRATALI NA TE RIJEČI JER ISTINU SU ZNALE ONE JESENJSKE KIŠE.kAD BI NAM TEŠKO BILO I KAD BI U SRCU ZAVLADALO NEVRIJEME,JA SAM UVIJEK IMALA NJEGA, A I ON JE IMAO MENE....
IZ SNA JA PROBUDIM SE KAD RAKAO JE DA ĆE OTIĆI,SUZE SU PADALE KO KIŠE,NISU MOGLE PRESTAT....
SVE JE TADA UMRIJET HTJELO,JER DIO MENE OTIĆI ĆE S NJIM MOGU ODLETJETI,OSTARJETI,AL NE, NE MOGU SE POMIRITI S TIM.REKAO JE DA NE PLAČEM,DA ĆE SE JEDNOM VRATITI,ZNALA SAM DA LAŽE,JER NIJE ZNAO LAGATI.ZAGRLOI ME ČVRSTO I ZAPLAKAO I KIŠA JE POČELA DA PADA.REKAO JE DA JE SVE U REDU,BIT ĆEMO OPET ZAGRLJENI KO SADA.... PUSTIO ME I POGLEDAO U OČI,POKUŠAO JE DA SAKRIJE TUGU,OSVRNUO SE I REKAO "ZBOGOM" TAKO DA SE JEDVA ČUJE,AL OD MOG SRCA NE ODLAZI JER ON TU STANUJE! SAD IMAM SAMO SLIKE STARE ZBOG KOJIH JOŠ I DANAS PROTRNEM,ČAK KAD IH I NE GLEDAM VIŠE,SJETIM SE PA ZAPLAČEM!!!!*
Post je objavljen 11.06.2007. u 15:32 sati.