ponekad se pitam je li sve vrijedno ovoga mučenja i žrtvovanja?Mislim da nije...mislim
da polako gubim volju za životom,promatram ljude oko sebe i gledam ih onako sretne,a ja...ja nisam ništa...
ja sam samo jedna smetnja svima ovima koji su sretni...ja sam samo jedno obično smeće koje čeka da ga netko zavoli,i čeka i čeka,ali taj dan ne dolazi i polako gubim nadu da će uopće doći....
sve što sam mslila da imam zapravo nemam i sve što big trebala imati,neću...jer mislim da će uskoro doći kraj i da će ovo jadno biće kao što sam ja naći mir negdje drugdje,gdje me neće toliko boljeti srce i gdje će me netko iskreno voljeti...
Post je objavljen 08.06.2007. u 20:27 sati.