Marketing
this will never end...
Laskaj mi i možda ti neću vjerovati. Pokudi me i možda te neću voljeti. Ignoriraj me i možda ti necu oprostiti. Ohrabri me i neću te zaboraviti!“ (William A. Ward)
In my eyes, I'm not lazy
In my face, It's not over
In your room, I'm not older
In your eyes, I'm not worth it
Give me back my alcohooooooooooooollllll
Teško je stati korak više jer sam upala u rupu ovaj put….nekako je čudne forme rupa koja me proždire. «Ja sam svoj gospodar vi drage misli, vi dragi osjećaji moji ste robovi,ja sam robovlasnik, feudalac, ne kmet zašto se stalno miješate??? Ostavite me barem trenutak na miru!!!» umorna sam od plakanja treba mi samo pisanje kao uvijek i ta podjela i olakšanje. Samo ne razumijem čemu kad bolje neće biti. Vratila sam vjeru u sebe o da ali sve je ponovno u maglovitom buđenju zore i ove noći u kojoj ne mogu dodirnuti snove jer mi je koncentracija usmjerena na rješavanje boli…pitate se koje boli? Pa boli postojanja na ovom trulom svijetu, okružena ljudima kojima dopuštam da mi bezobzirno kradu moral i melju moć i samopoštovanje ko na spotu «Another Brick In The Wall» djecu. Točno tako se osjećam samo kai ja ne mogu upasti u tu željeznu napravu, cijela .
Umorna sam od traženja milijuntog odgovora na pitanje kako da nastavim i da li da nastavim? Umorna sam od autodestrukcije i neprekidne borbe sa glasovima unutar sebe…ali ne želim nestati jer mie ostala mrvica snage za borbu s nikim drugim doli sa vlastitom psihom koja zna nekad zbilja biti bez kontrole….nisam svjesna toga koji dio mene postoji jer se izmjenjuju realnosti one koje ja vidim i one koje zbilja jesu… shvaćate o čemu govorim? Čuje li me bilotko? Postojim li u biločijoj svijesti? Sve više sam svjesna negativnog odgovora na ta pitanja…i onda se vraćamo na to zašto i kome da bilošta govorim kad me nitko ne čuje(?) ovaj svijet je pozornica koja je toliko dobro zakamuflirana da se čini stvarnom, jer je usađena u većinu takva kakva jest «normalna» sve više razmišljam o tome da konačno prestanem pisati, govoriti i slušati, doduše imala sam i takav period nedavno ali nepravda kojom sam okružena i omalovažavanje i splanirana stvarnost su me previše opet dotakli.
Smetam Vam? Više vam odgovaraju ljudi koje je lako zadovoljiti? Ljudi pasivne naravi pomireni sa svakim odgovorom? Ma, znam. Znam da je najlakše živjeti rutinski ali da li sreća leži u rutini? Umorna sam od vas ljudi jer mi se gadite, a još više se gadim sama sebi jer si to dopuštam da vam je smješna moja bol i besmislena, a bol je postojana jer me vi uvlačite u svijet prepun licemjerja u svijet satkan lažima. Mrzim dio sebe koji ne može tome reći ne. Ali volim dio sebe koji živi u snovima, naivnom iluzionistu koji teži idealima koji su u ovom svijetu tako plitki.
The end's a miracle
Dream on if you dare
Straight through the mirror
We'll sail on through the air
There's magic everywhere
Just be aware
Wake up when the crow will call
AMON AMARTH-Once Sent In The Golden Hall
TYR-Wings Of Time
BLIND GUARDIAN-Straight Through The Mirror
Post je objavljen 08.06.2007. u 19:28 sati.