Marketing
Kate, karate, budokai, žuto, narančasto
I opet sve na-vrat-na-nos... Preksinoć, dođem doma s posla i doleti mi manja Potočnica u susret. "Mama, u subotu polažem za žuti pojas u karateu!" Idešššš.
Dijete već drugu godinu trenira budokai. Prvu godinu pravila joj društvo starija sestra. Pa odustala, jer treninga više nije bilo nego je bilo. Trenira ih ravnatelj osnovne škole. Čovjek ima obveze, stalno putuje, pa si je bio i strgao nogu i šepesao neko vrijeme, pa bi ga ponekad zamijenio netko od boraca. A često su se cure vraćale doma nezadovoljne, bez obavljenog treninga. Onda je ravnatelj-trener obećao da će ove školske godine biti sasvim drugačije. I unio promjenu. Umjesto dvaput, treninzi su triput tjedno. Pa su na treninzima zajedno trenirali i karatisti i budokai-borci. Puno više ženskih bića trenira karate nego budokai. Mlađoj Potočnici se svidjelo što rade karatistice. Drugačije se trenira, vježbaju se kate i Katarine. Premišlja bi li se nagodinu prebacila na karate. Jer u grupi za budokai nema parnjaka/inju. Djevojčica od 11 godina i 60 kila prejaka je za nju. Dječaci puno mlađi ili stariji, baš nisu svi zainteresirani i rada fušaju na treninzima. A ova moja izgara, do zadnjeg atoma. Liječili smo i vidali i žuljeve na stopalima i masirali bolne mišiće, al dijete sretno. I ima kondiciju. I postiže izvrsne rezultate na školskim sportskim natjecanjima.
Trener izjavio kako ove školske godine neće biti kupova, borbi, natjecanja, htio je djecu naviknuti na redovite treninge i razgibavanja. Da bi ih onda bacio u borbe slijedeće školske godine. Mojoj Potočnici se svidjela takva ideja. Je, al...
Tko zna kako i tko zna zašto, ali sutra je u školskoj dvorani susret karatista. Nit znamo u svezi glede čega, da li će biti samo naša djeca ili gostuju i neka druga. Jer, koliko znam, prošle subote je održan 16. međunarodni karate turnir u Sisku... Elem, sutra bi Potočnica trebala polagati svoju prvu katu. I zaraditi žuti pojas u karateu. Iz budokaia ima žuti pojas od lani.
Al to nije sve. Danas sreli karatistica i njen tajo trenera budokaia. Koji im reče kako će se one tamo slijedeće subote, 16. klipnja, održati budokai-druženje. I borbe. Što je prilika da moja mala osvoji narančasti pojas. Budokai-pojas.
I sad ti reci... Em je školska godina na izdisaju. Em se pišu još poneki testovi. Em slijede još poneke priredbe. Em sadenli, iznenada, nenadano, odjedared saznajemo da će se IPAK natjecati, savladavati kate i katete, borit će se... Za tih osam dana možda uspijemo saznati hoće li budokai-borbe biti s kacigama i polurukavicama il gologlavo i goloruko...
Post je objavljen 08.06.2007. u 18:42 sati.