Marketing
Živogošće-Stara Sela
Kao i svaki uspon ovaj započinjemo na Kačićevom Trgu, ovaj izlet je jedan od onih u nizu naše Opće Planinarske Škole održane u vremenu od 30.10.2006 do 24.12.206 ista škola je održana prema programu Komisije za školovanje kadrova Hrvatskog Planinarskog Saveza. Te izlete nisam stigao objaviti zbog toga što tada blog nije bio napravljen, a kasnije sam pisao o aktualnim planinarskim turama, kroz ovo "sušno" razdoblje ću ih sve objaviti. Uspon je održan 3. prosinca prošle godine. Išlo se pod vostvom Drage Ercega i Tonča Lalića U Živogošće dolazimo u kombiju HPD-a te započinjemo naš uspon, staza je bila lijepo uređena, a vrijeme sasvim prilično za jednu kratku planinarsku turu. Živogošće posjeduje prirodne ljepote maslinika i borove šume, koji su se nadvili nad sitno šljunkovite plaže, 6 km međusobno povezanih plaža, čisto i nezagađeno more, a sve to smješteno u podnožju visoke planine, vrh Sutvid 1155 m, daje turistima poseban ugođaj i užitak boravka, taj gradić je od Makarske udaljen 20 km.
To nije bio klasičan uspon jer se nije išlo prema nekome vrhu već nam je cilj bio iz Živogošća dođi u selo Kuće još jedno od niza podbiokovskih sela koja imaju zanimljivu arhitekturu, ali, nažalost, nisu naseljena. Ta bi se sela lako dala iskoristiti za zaradu tijekom onih turističkih gužvi tokom lijeta, jer ne vole svi turisti kupanje i prepune plaže ima i nekih koji vole planinu i rado bi se malo bolje upoznali sa sredozemnom arhitekturom, pa bi takva sela mogla biti još jedna od mnogobrojnih hrvatskih turističkih grana. Staza je prekriven niskim raslinjem, a hodalo se direktno uz strme litice. Hodanje nije bilo odviše zanimljivo kao ni pogled možda i dijelom zbog niske nadmorske visine. Markacije skoro pa i nema, a nije ni prijeko potrebna s obzirom na spomenutu malu nadmorsku visinu, a time i prisutnost starih kućica te dobro održavanih putova. Putem nailazimo na mnoge ograde koje su vjerojatno služile za čuvanje ovaca na tom području, što mi je u početku bilo teško za povjerovati s obzirom na veličinu toga područja, a i manjak dobrih pašnjaka, staza obiluje alepskim borovima koji i nisu od neke pomoći, s obzirom da je vrijeme postajalo sve više sparno. Ubrzo dolazimo do Kuća, jednog od tih, prije spomenutih, podbiokovskih sela. Selo je puno raznih spomen ploča koje je postavio neki Ante Perić koji je, vjerojatno, došao iz Australije ili neke druge zemlje u koju su Hrvati emigrirali početkom 20. stoljeća u potrazi za boljim životom, nazad u rodno selo i malo po malo počeo ga sređivat, obnavljajući razne šahte, kućice, a čak je i sam uredio stari vidikovac te na njega postavio stup, ogradu i šentadu te na stup uklesao legendu o "Kuku" u kojoj opisuje davna vremena kada je kao pastir čuvao ovce i uživao u pogledu sa Kuka.
Zaista je lijap taj pogled i kao da obuhvaća cijeli dio od Vruje pa do Neretve. Laganim korakom smo došli do našeg kombija koji nas je odveo nazad u Makarsku.
Postove ću odsada pa nadalje objavljivati svako tjedan dana sve dok potpuno ne istrošim cijelu arhivu. Inače, u pripremi je i par postova o speleološkoj školi. Kako sam čuo, izgleda da HPD konačno dobiva vlastito računalo što znači da će službena stranica HPD-a konačno opet biti u funkciji nakon što je zadnji put obnovljena 2004 godine, stranica je iznimno dosadna i nema se puno za čitati, a i neki linkovi su pogrešni. Treba nekoga uhvatit da napravi dobar dizajn stranice, a kasnije da ovi malo stariji članovi HPD-a opet počnu redovno održavati našu službenu stranicu.
Tonči Lalić rođen je 15.07.1965 godine, rođendan mu je bio prije dva dana te mu ga ovim putem želimo čestitati.
Pozdrav!
Post je objavljen 17.07.2007. u 08:00 sati.