Karlovac, 1.6.2007.
P o z i v
za proslavu 40. obljetnice mature
generacije 1963 – 1967. ŠMC Karlovac
Dragi i poštovani kolega,
S neobičnim zadovoljstvom upućujem Ti ovaj Poziv za proslavu nevjerojatne - 40. obljetnice naše mature - koja će se, prema ranije dogovoru, održati u petak, 8.6.2007. godine.
Sastat ćemo se pred našom Školom u 17.00 sati. Nakon puno kolegijalnih zagrljaja, srdačnih rukovanja i pozdrava, uputit ćemo se u Restoran «Mirna» u našem Karlovcu, a naše druženje će trajati do kada budemo htjeli!
Nemoj dozvoliti da ova proslava prođe bez Tebe! Potrudi se da neke druge obveze ne spriječe Tvoje prisustvo; ipak, ovakva obljetnica je samo jednom u životu. (Možeš li nama ostalima dati garanciju da ćeš doći sljedeći puta, tko zna kada, i da ćemo svi mi koji dođemo sada 2007. godine i onda imati priliku biti tamo?)
Osobno se veseli našem susretu!
S poštovanjem,
Boris Miculinić
MOJOJ GENERACIJI
--------------------
Unatrag 25 godina u uvodnoj rijeci Organizacionog odbora proslave mature generacije 1963.- 1967. godine, pisalo je: "Pred 15 godina, 1967, jedna generacija mladih tehnicara, nasa generacija, bila je osposobljena da krene u svijet. Iza nas ostale su cetiri godine radosti, zajednickih teskoca, nadanja...
I kako to vec biva, ljudi se razidjose domovinom i svijetom, osnovase porodice. Neki zauzose vazna mjesta u tvornicama, culo se za njih. No svi zeljase, i tako su cinili, proci svijetom radeci posteno za srecu svojih dragih, svoje domovine i svijeta.
I mozemo danas konstatirati: Pred 15 godina osjecali smo se mladji i snazni, a i danas se takvima osjecamo. No ipak proslo je 15 godina. Ne bi li bilo korisno naci se ponovo zajedno..."
Malo tko je u to vrijeme, te davne 1982. godine mogao prognozirati da ce docekati proslavu 40-godisnjice mature 2007.godine. Nama koji smo docekali, biranim i ljubaznim rijecima nas
Boris Miculinic, obraca se sa: "Dragi i postovani kolege, Vjerujem da i vi takodjer ne mozete
vjerovati da je vec 40 godina proslo od trenutka kad smo "dobili dozvolu" krenuti u zivot! Tijekom tog vremena, svatko od nas stigao je do kuda je htio, zelio i mogao. Volio bih vam
prenijeti svoja razmisljanja na tu temu i reci da smo svi postigli uspjeh - docekali smo i tu velicanstvenu 40-godisnjicu naseg ispita zrelosti!
Dovoljno je za jednu vecer druzenja - izmjene zivotnih prica, beskrajna prisjecanja dogadjaja
iz nasih skolskih dana, razmjene informacija o uspjesima nase djece, unucima... Tko bi mogao odoljeti takvom pozivu! Nas susret bi se mogao zbiti.... "
Kako bilo da bilo, za desetak godina, 2017., generacija maturanata 1963.-1967., zlatnim slovima biti ce upisana u povijest Srednje tehnicke skole SMC, Karlovac. Bilo bi to ujedno
i pocetak kraja. Sve ove godine od 1963. pa na ovamo, prolazili smo kroz krize identiteta,
mladalackih ludosti, depresije, napore u prevladavanju postojecih stanja tezeci ka nekim visim ciljevima, samokriticki se odnosili zbog toga sto smo sticajem okolnosti pali na nekom od ispita, pridobili ocjenu koju nismo zasluzili, polozaj, funkciju, novac, ili bilo sto drugo.
Ponetko i briljantan, bio je po strani, izmicao je, bio je osoban, ostao je povucenim iza izglacana procelja svojih nadogradnji.
Profinjeni, senzitivni, spiritualni, romanticno psihoticni, hiperaktivni, mi nismo bili klasicni buntovnici bez razloga, a ne posebno razmazeni srednjoskolci ili intelektualci, koji su pukli.
Bas suprotno.
Ponekad cini nam se da smo mogli postici i vise, i ne mireci se s posljedicama koje donosi obrat, pokusavamo iznova po tko zna koji put osjetiti ono nedokucivo i vjecno. Koliko god to zvucalo pateticno i naivno, ne malo puta osjetit ces i krivnju, sto si stecenim "prodao" ideale, sto se sva nasa inspiracija i zanos pretvorili u dosadu i rutinu. I tad, u tim trenucima
neodlucnosti i neizvjesnosti, promjenimo se, ucinimo promjenu i zaigrajmo u mladalackom zanosu. Budimo i ostanimo veliko djete, nasmijano, razigrano veselo i naivno dijete. Kad svu svoju inspiraciju i zanos stvaralastva pretocimo u igru, u tome je sadrzana sva nasa mudrost.
Sa popisa trideset imena, nedostaju nam oni kojih nema vise medju nama, Cule Ivan i Colnar Marjan. Slava im i laka hrvatska zemlja.
U ovome svijetu koji je prolazan i gdje se promjene desavaju nenadano i burnovito, kada nismo u mogucnosti pratiti zbivanja. Ciniti se "kultnim" i osjetiti miris "vjecnosti", prava je stvar. Osjetiti se uzvisenim i zablistati lijepotom duse, tako zapocinjemo Put prema "kozmoloskoj" slavi. Uvjerenja sam i ne sumnjam, da ce dobar dio nas docekati 60-tu ili 70-tu proslavu mature. Bitno je ne izgubiti ono animalno, nesto, sto se zove "snagom" za
zivot.
U Rijeci, 28.05.2007. godine Borivoj Bukva
Post je objavljen 08.06.2007. u 07:02 sati.