Marketing
neobitchna zona
Prije 17 godina rodila se djevojčica očiju boje kestena.
Sviđao joj se taj veliki svijet, al nikako joj nije moglo krenuti. Naime, razbolila se i već su joj bili presudili. No ona se nije dala. Htjela je živjeti. I tako se ona trgne i počne disat punim plućima. Živjela je u Banja Luci. Bila je veselo dijete. Jednog dana je opet pogledala smrti u oči. Počela se gušiti i njen braco ju je spasio. Dedi je odlijepila kvardat tapeta u spavaćoj sobi. Hehe... Jako se bojala helikoptera koji su u to vrijeme nesprestano nadlijetali njenu kuću. I tako dođe vrijeme da napusti svoj mili dom.
Odseli se sa mamom, tatom i bracom u Njemačku. Bilo joj je lijepo. Dobivala je sve što je htjela. Bila je pravi gnjavež prema riječima njene majke. I tako krene u katolički vrtić pa u osnovnu školu. Nije htjela pisati zadaću. Nikada. Majka često vikaše na nju, ali ju NIKAD nije udarila. Bilo joj je lijepo. Često su znali posjećivati rodbinu u Hrvatskoj. Napraviše kuću u malom lijepom Dugom Selu. I dođe vrijeme da se odsele iz predragog joj Muenchena. No kamo? U Ameriku ili u Dugo Selo?
Ljubav prema Hrvatskoj prevladaše. Doseli se u selo. Za nju je to bilo selo. Srce joj ostade u Njemačkoj. Nije bilo isto. I tako prolaziše dani. Jedan po jedan. Ona zavoli selo. I tako sad već 9 godina živi u tom prelijepom malom mjestašcu. Tu se prvi put zaljubila, poljubila i počela voljeti.
Ona obožava tri države-plemenitu Bosnu, ponosnu Njemačku i prelijepu Hrvatsku. Sve su to njene domovine. Sanja prelijepe bosanske doline i divlje uzvisine, prostrane njemačke livade i velika jezera te najljepše hrvatske poljanice, šume i bistro plavo more. Sve to čuva duboko u srcu. Žali za svojim rodnim krajem, pati za mjestom gdje je provela naljepše trenutke djetinjstva, a uživa u mjestu u kojem je sada.
Sve je to moralo biti tako. Postoje razlozi. Inače ništa ne bi bilo isto. Ona ne bi bila ista osoba kao sada. Osjećajna, dobra i puna ljubavi prema svojim roditeljima, prijateljima i decku.
Post je objavljen 08.06.2007. u 01:03 sati.