Marketing
Ljubomora koja me ubija...
Hodam...okolo mene ljudi...guraju se..nema mjesta...nema zraka...samo ljudi,koji se pokušavaju povući,izvući...
Pogledam ispred sebe i ugledam Nju...Onu koja mi je ukrala sreću,zbog koje su mi se svi snovi srušili,zbog koje mi je nada umrla.Onu koja je sada na mom mjestu,koja spava u Njegovom zagrljaju,koja mu krade poljubce,koju voli,obožava, s kojom je sretan,zbog koje mene više ne voli,zbog koje je mene zaboravio.
Ona hoda, onako podignute glave, sa osmjehom na licu, sa onim osmjehom kojeg ne skida i svima pokazuje kako je sretna. A ja, ja sam tako ljubomorna na Nju, tako bi htjela da sam na Njezinom mjestu. Divim joj se....Kad ju vidim onako lijepu, onako sretnu, najrađe bi htjela propasti duboko,duboko da nestanem...da ne moram više gledati svu tu Njihovu sreću,koja me ubija...
I tako hodamo jedno vrijeme, dok nismo došli do izlaza a Ona i dalje stoji ispred mene. Na izlazu Ona krene na desno, a ja kao da mi je nešto reklo,kao neki osjećaj koji me natjerao da pogledam na lijevo, i tad ugledam Njega,kako stoji i kako Ju gleda, također sa onim osmjehom zadovoljstva,punim ljubavi. Zastanem i gledam Ga, odjednom pogled usmjeri na mene i onaj osmjeh nestane i pogleda me tužno,kao da mu je žao...neki pogled pun boli. Srce mi se slomilo, mislila sam da će puknuti.
Onda ponovno pogled vrati na Nju i osmjeh se ponovno vrati. Tad Ga i Ona zapazi i krene prema Njemu. A ja sam ostala stajati, skamenjena. Dođe do Njega, zagrli Ga i poljubi. Gledam ih i nešto me stegne oko srca.Kao da je zastalo na trenutak. Pogledam ih još jednom, kako su samo sretni a tek kako se vole...I okrenem se, sa suzama u očima polako se spustim niz ulicu, dok su Oni i dalje bili zagrljeni...
Lijep i sunčan dan...dolazi iz škole i ulazi u kuću sa osmjehom na licu.Pozdravlja sve a u očima joj sjaj sreće i veselja.Okreće se i odlazi u sobu,zalupi vratima.Sav onaj sjaj nestaje u trenu,a zamjeni ju tuga...oči joj se pune suza,pogleda se u ogledalo i vidi ružno pače koje zuri u nju...a zapravo to je ona slika koju si je ona zamislila u svojoj glavi...Sklupča se u kut i prozirne kapljice počinju klizati,ostane tako stojati jedno vrijeme...dok ne začuje povik izvana...digne se...pogleda se ponovno i ono ružno pače i dalje ju gleda onim tužim očima...ravno u dušu...obriše suze i izađe iz mračne sobe...ugleda kako su sunčeve zrake prodrle u kuću...na licu ponovno se pojavi onaj osmijeh i onaj sjaj u očim...ponovno se pojavi maska!!!!
Post je objavljen 07.06.2007. u 21:35 sati.