Svi koji su se kolektivno iščuđavali tome što sam dala otkaz zbog nepravde, i koji su mislili da ću se vratiti u grad na Kvarneru, mogu mirno prestati s tim jer eto baš ovih dana moje je sada bivše (nekad ljubljeno) radno mjesto popunjeno. Time su se šanse da se tamo vratim spustile i ispod nule,
Jedino što mi je drago je da je cura koja je sada dobila posao kompetentna i okej tako da ne mogu reći da mi je na bivše mjesto zasjeo neki neobrazovani mamlaz.
Tako da mislim da se nikad neću vratiti u grad stepenica.
Kada se samo sjetim....
-da sam na riječkoj placi izrekla: "molim vas pušlek rotkvica" a žena me blijedo pogledala...i da sam samo teškom dedukcijom došla do toga da se pušlek tamo zapravo kaže mac....
-da i dan danas ne znam što su zapravo mrkači, jesu li to hobotnice ili neki drugi mekušci ali znam da je fino, posebno na salatu....
-da se moram podsjetiti da fuži nisu puži odnosno puževi... nego tijesto...
zato danas znam što je brhan i kanotjera, i gdje su najbolji dućani oko kazališta, a i gdje je onaj outlet....
Mislim da sam bila idealna purgerica na Kvarneru. I nikad nisam kajkala pred neznancima :))
(rodni grade, i dalje tražim svoju šansu)
Post je objavljen 24.11.2007. u 17:35 sati.