Marketing
I dalje melankolično stanje...
Da, ne prestaje taj neki osjećaj u meni, jednostavno se ne mogu nasmijati (osim kad moja sestra nesto izvali), nisam sretna, ne mogu biti sretna, nemam zašto..
Znam da je to možda od mene sebično jer na svijetu ima puno ljudi koji su nesretniji od mene.
Ali ja si ne mogu pomoći, tužna sam, ništa nije u redu, osjećam se kao neki višak, netko tko je upao u svijet u krivo vrijeme...
Nadam se da će taj osjećaj ipak ubrzo nestati, jer je užasan, pravi od mene tako praznu osobu, a to ne želim biti. Želim izaći van, smijati se, veseliti se, popiti koju čašicu, ipak nisam dugo 
!!!
I zato se nadam, prijatelji moji, da će mi mobitel zazvoniti čim vidite ovaj post, jer trebam malo pažnje, samo mrvicu...
Samo jednu malenu mrvicu, da se osjećam nekako bolje..
Ma pustite me, opet pišem gluposti...
Ali dobro, sutra će
biti bolje... !
Post je objavljen 07.06.2007. u 20:13 sati.