Marketing
Sv. Jure-Lokva-Vošac
Sa sv. Jure prema Lokvi.
Kao što je to obično bivalo dok je Planinarska škola trajala svaku smo subotu imali predavanje a u nedjelju bi išli u planinu. U školi su obrađena osnovna znanja iz planinarstva i njegova povijest, posebno kretanje i orijentacija u planini, meteorologija, speleologija i alpinizam, osnove spašavanja, čvorovi, zaštita prirode, reljef i zemljopis... Najzanimljiviji su, dakako, za polaznike bili vikendi u prirodi, a na koncu je uslijedio usmeni ispit. Mislim da je obuhvaćeno sve što bi planinari morali znati u planini, od prirode do spašavanja.
Ovo je bio, vjerojatno, najteži izlet Planinarske Škole budući da je trajao dva dana, a obišao se Sveti Jure (1762m n/v),
Lokva (1467m n/v) i Vošac (1421m n/v). Kad iz Makarske promatramo Biokovo Vošac je vrh koji dominira vidikom. Visinom od 1,4 km čini se da natkriljuje Makarsku. Na samoj zaravni na vrhu se nalazi Planinarski dom Vošac. A sa samog vrha se pruža jedan od najljepših pogleda na masiv Biokova, priobalje i zaleđe.
Inače, opća planinarska škola osnovni je oblik obrazovanja planinara. Njeni polaznici stiču ili produbljuju kodeks planinarske etike i elementarna znanja o sigurnom kretanju u planini, uče se vještinama koje im mogu pomoći u slučaju kakve nevolje i upoznaju se s prirodom. Također, završena Opća planinarska škola uvjet je za upis škola i tečajeva iz planinarskih specijalnosti (alpinističke, speleološke, vodičke škole). Gradivo Opće planinarske škole temelji se na programu Hrvatskog planinarskog saveza (HPS) i podijeljeno je u dvije cjeline: teoretski dio-predavanja koja se održavaju u večernjim satima tokom tjedna u prostorijama HPD-a i praktični dio-vježbe koje se izvode na cjelodnevnim izletima tokom vikenda na Biokovu. U subotu 18.11.2006 kreće se sa našeg uobičajenog polazišta-Kačićevog trga, išlo se kombijem HPD-a prema Sv. Juri. Rano toga jutra kreću pet školaraca u iskusnoj pratnji već starih planinara Davora, Riđana, Dina Tursića, Bore Turine i Marina Hana koji su toga jutra bili spremni sa svojim učenicima podjeliti znanje o orijentaciji u planini i slaganju drva u domu na Lokvi. Kombijem se išlo do Podgore gdje se ulazi u Park Prirode Biokovo, na tom ulazu počinje biokovska cesta duga 23 km, pa onda prijevojem "Staza", ceste su na tom području izuzetno uske pa je mimoilaženje automobila prava noćna mora, što je i jedan od razloga zašto je ulaz zabranjen autobusima. Ubrzo dolazimo do najvišeg Biokovskog vrha Svetog Jure Najviši vrh Biokova i drugi u Hrvatskoj moguće je posjetiti, kako turistički nekim prijevoznim sredstvom, tako i pješice. Za vedrih dana moguće je čak vidjeti i Italiju. Na vrhu se nalazi radio-televizijski odašiljač, a na sam vrh je pristup zabranjen. Na mjestu odašiljača nekad se nalazila kapelica Sv. Jure, koja je zbog odašiljača premještena stotinjak metara dalje. Crkveno slavlje kraj kapelice sv. Jure (na samome vrhu) održava se zadnje subote u srpnju. Mada je pravi datum Svetog Jurja (Jure) 23. travnja, slavlje se održava u srpnju radi vremenskih (ne)prilika. Dosta vjernika međutim dolazi i na pravi datum u posjet crkvici. Pod vrhom se nalazi Planinarska kuća pod upravom HPD Biokova, gdje je moguće noćiti.
Orijentacija i kretanje u planini.
Pod Sv. Jurom se izlazi iz kombija te se laganim korakom ide prema Planinarskom domu "Slobodan Ravlić" na Lokvi, primjetio sam da se ova kućica spominje u skoro svakom našem postu :), kućica je u vlasništvu HPD-a Biokovo, što se tiče struje postoji agregat,a čini mi se da se osvjetljuje solarno, sazidana je 1981 i ima 20-etak ležajeva. Vrijeme je bilo lijepo koliko je god moglo biti s obzirom na kišovito razdoblje koje je tada bilo na snazi. Većina njih koji su došli na Lokvu nikad nisu bili gore pa su se divili predivnim pogledima koji se odatle pružaju. Navečer se večeralo kumpire i meso u lošteri, uobičajenu večeru u tome planinarskom domu poslije standarne zajebancije sa Riđom ide se na počinak jer se jutros kreće sa novim predavanjem-"kretanje i orijentacija u planini". Lijepo se rano ujutro probuditi na Biokovu pa izići vani i pogledati prirodu "u punoj snazi" i gledaš oko sebe i nigdje auta, motora samo čista priroda i svjež zrak. Uslijedilo je spomenuto predavanje o orijentaciji, išlo se par stotina metara od kućice i svatko je pokušao odrediti gdje je koja strana svijeta pomoću mahovine, panjeva ili krošnje drveta. Oko podne je slijedio povratak u Makarsku preko Vošca.
Odlazak sa Lokve prema Vošcu.
GSS Stanica Makarska na Mljetu
Spasavaoci GSS Stanice Makarska.
Članovi GSS-a Makarska u nedjelju, 24.6., sudjelovali su u osiguravanju grupe nizozemskih turista na otoku Mljetu, Mljet je otok na krajnjem jugu Hrvatske zapadno od najpoznatijeg hrvatskog ljetovališta Dubrovnika. Istoimeni nacionalni park obuhvaća zapadni dio ovog po mnogima najljepšeg otoka na Jadranu. Za ovaj su Park znakovita dva duboka zaljeva, koja se zbog vrlo uskih veza s otvorenim morem nazivaju jezerima, te bujna i raznolika sredozemna vegetacija. Mljet se ističe i bogatom kulturnom baštinom, a u okviru nje najimpozantniji primjer je kompleks benediktinskog samostana iz 12. stoljeća na malom otočiću usred jezera-zaljeva taj najljepši i najšumovitiji otok Jadrana iz godine u godinu posjećuju sve brojniji turisti. Posjećuju ga zaljubljeni parovi, ljubitelji i istraživači prirode, zaljubljenici na tragovima povijesnih priča i legendi, istraživači daleke prošlosti i kulturno-povijesnih zanimljivosti.
Osim pet članova iz Makarske bili su tu još 12 GSS-ovaca iz Splita i Dubrovnika. Zadatak je bio osigurati veliku grupu od oko 300 turista u njhovom kretanju po jednom dijelu Mljeta koji je Nacionalni park. Kretali su se pješice i biciklom. To je bio pravi primjer kako treba osigurati goste. Organizacija ture je bila vrhunska. Možda bismo mogli tako osiguravati i naše Češke turiste koji se često i ne baš tako vješto kreću po Biokovu u šlapama i s bočicama vode. Svaka grupa od 15 biciklista imala je jednog spasavaoca GSS-a. Najveća nezgoda se dogodila pri kupanju gošće koja se ubola na ježa na jednoj Mljetskoj plaži.
Ljepote Mljeta
Za to vrijeme dojavljeno je o nestanku jedne starije muške osobe u Ćilipima pa je po naše spasavaoce došao helikopter GSS-a. Naime, dana 23. lipnja, oko 17:00 sati, iz obiteljske kuće u mjestu u okolici Ćilipa, nestao je 81-godišnji starac. Nestali se uputio iz svoje kuće prema kući svoga brata koja je udaljena oko 300 metara i od tada više nije viđen. Tu večer i noć nestalog su tražili rodbina i mještani, da bi sljedeći dan u 08:30 preko centra 112 u pomoć bila pozvana i Hrvatska gorska služba spašavanja. Pokrenuta je potraga u kojoj su sudjelovali HGSS stanice Dubrovnik, Makarska i Split te pripadnici interventne policijske postrojbe koji su nastavili s potragom u jutarnjim satima. Obzirom da je određeni broj pripadnika HGSS-a bio na dežurstvu na Mljetu, zatražena je pomoć helikoptera HRZ-a kako bi obavili potragu iz zraka te spašavatelje s Mljeta prebacili do Ćilipa. Na sreću, gotovo odmah su ugledali izgubljenog. Na još veću sreću, bio je živ. Nestali, koji inače bolujuje od Parkinsove bolesti, se dehidriran nalazio na rubu šume, na kilometar udaljen od kuće. Posada helikoptera je letjelicu uspjela spustiti u neposrednoj blizini mjesta nalaska. Nakon što su spašavatelji zbrinuli unesrećenog, prebačen je do Babine grede odakle je kolima hitne pomoći prevezen u dubrovačku bolnicu. Stanje mu je stabilno. Time je uspješno okončana potraga u kojoj je sudjelovalo 25 članova HGSS-a od toga 8 makarskih spasioca.
Pripadnici velike skupine čeških turista za čiju se sigurnost brinuo GSS.
Čavkina jama
U mjesecu kada slave obljetnicu osnivanja kluba i 30 godina speleologije u Makarskoj članovi Ekstrema istražili su 4 speleološka objekta na Biokovu s novootkrivenih 251 metara dubine.
Prošli tjedan je SAK Ekstrem krenuo u istraživanje Čavkine jame koja se nalazi na Biokovu otprilike 45 minuta udaljene od Ravne Vlaške. Sam ulaz u jamu je impresivan s promjerom većim od 10 metara. Prva vertikala je bila dužine oko 120 metara i širine, na mjestima, preko 30 metara. Pri samom ulasku u špilju dojam uvijek pojačavaju zrake sunca koje se probijaju kroz otvor jame. Na dnu vertikale je bilo malih hrpica snijega koje su djelovale osvježavajuće s obzirom na ovo sparno razdoblje. Nakon kratkog pretraživanja nađeno je mjesto gdje jama ide dalje. Sve što je dalje slijedilo je bilo neopisivo. Bezbroj stalaktita, stalagmita, zavjesa, stupova, saljeva, a na dnu se nalazilo malo špiljsko jezerce s kristalno čistom izvorskom vodom.
Inače, SAK Ekstrem, iz Makarske je osnovan 9. prosinca 1997. g. kada ga osniva dio planinara koji se izdvojio iz PD Biokovo. Ekstremi su pronašli i do sada istražili 30-tak jama od kojih izdvajam Amforu (Biokovo, 788 m.) koja je istražena do 778 metara no zbog manjka opreme i težine objekta nije istražena do kraja. Do sada su članovi Ekstrema organizirano osvajali neke od najvećih svjetskih vrhova kao npr. Mt Blanc (Francuska), Gran Paradiso (Italija), Mt. McKinley (SAD, Alaska), Ararat (Turska), Elbrus, Island Peak (Nepal)...
Ekstrem raspolaže s dva objekta: planinarskim domom na Vošcu i objektom skladišne namjene u centru Makarske.
Špiljsko jezerce na dnu.
Slike i tekst uzeti su sa www.ekstrem.hr
Video: Čavkina jama
Pozdrav!
Post je objavljen 01.07.2007. u 07:30 sati.