Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/babl

Marketing

porodične legende - 2

U selo na kamenjaru u kojemu je ostala mlada udovica s nejakim djetetom došao geometar iz grada da promjeri i zabilježi brda i dolove, rijeke i ceste, crkve i naselja. Bio je potomak francuskog vojnika zaostalog nakon Napoleonovih vojnih pohoda po ilirskim pokrajinama. Prezime mu je bilo Barlé. Sve je promjerio, a odmjerio i udovicu, pa se njih dvoje zaljubiše i nakaniše vjenčati, a nitko nije imao ništa protiv. Dapače! No svećenik je tražio tolike novce da ih vjenča, da se geometar posvađao s njime na takav način da je zauvijek preostao ići u crkvu. Udovica s djetetom se preselila u njegov dom u Mostaru u kojem se govorilo francuski, a imali su i enciklopediju, no kako su živjeli nevjenčano, da bi pokazao da je to ozbiljna veza, geometar isposluje kod zemaljskih vlasti da posvojeni sin službeno dobije i njegovo prezime. Tako je Mali Otata još kao malo dijete naučio francuski. Kada mu je bilo deset godina neka boleština naglo pokosi Barlea, a majka se vrlo brzo nakon toga uda za jednog sitnog, kržljavog Talijana, Federica, koji je tko zna kako dolutao u Mostar i nikada nije naučio više od nekoliko hrvatskih riječi. Federico je bio vrlo dobar s posvojčetom, provodio s njim mnogo vremena, sve dok mali nije progovorio i talijanski.

U to je vrijeme Austrija već anektirala Bosnu i Hercegovinu, pa je dječak išao u školu u kojoj se govorilo njemački, te je i taj jezik naučio, no nakon četiri razreda dadoše ga na zanat. Zbog njegove zapanjujuće snage kovač je bio sretan da ga dobije za naučnika. Kršni dječak je jednom rukom privodio konje, jednom rukom im držao nogu dok ih je drugom potkivao, mogao je sam potkovati konja. Kovač je bio Turčin, a većina mušterija bili su Turci i muslimani, pa je Mali Otata kod njega naučio i turski.

Usprkos snazi Malog Otatu nisu toliko zanimali grubi poslovi poput kovanja potkova i oštrica plugova, već fini sitni radovi pri kojima su njegovi ogromni prsti bili zapanjujuće precizni. Kovao je drombulje, a kad je zatrebalo popravio je i slomljeni zupčanik za sat i iskovao novu satnu oprugu umjesto one koja se slomila.

Kad je porastao, nedjeljom i praznicima Mali Otata je dodatno zarađivao nastupajući na sajmovima. Sajmovi se nisu nimalo promijenili od turskog doba, te se on hrvao s pelivanima i već od petnaeste godine bio nepobjediv. Mogao je srušiti bika držeći ga za rogove, a jednog je za okladu oborio šakom udarivši ga u čelo. Kasnije mu ga je bilo žao, pa to nije nikada više ponovio. Za novce je omatao željezni lanac oko prsiju, udahnuo, a lanac je pukao; rukama je savijao željezne šipke, savijao ih oko mišica na rukama, a prstima je mogao savinuti dukat. Istovremeno je mogao podići svakom rukom po jednog odraslog čovjeka. Pored snage bio je i vraški spretan. Stajao je na rukama držeći se na naslonu stolice, hodao je skačući na jednoj ruci. Bez zaleta, s mjesta, mogao je preskočiti stol. Tim produkcijama je postao jedan od najpoznatijih ljudi u gradu i okolici. Bilo je dovoljno da ga samo ugledaju, pa su se i najrabijatniji pijanci u trenu otrežnjivali i skrušeno pretvarali u bubice.

Žalio je što nije nastavio školovanje. Enciklopediju je naučio od prve do posljednje knjige, ali mu to nije bilo dovoljno. Zanimalo ga je ono što se u enciklopedijama nije nalazilo. Pribavljao je brošure o okultizmu i spiritizmu, a obuzeo ga je i nauk Sadika Sadikovića, narodnog ljekara iz Ljubuškog, koji se nadaleko pročuo čudesnim pogađanjem dijagnoza i liječenjem ljekovitim biljem.

Kada je u Bosnu i Hercegovinu stigla željeznica, Mali Otata je bio među prvima koji se na njoj zaposlio. Dojmio se Austrijanac u prvom redu svojom pojavom, zatim držanjem i ponašanjem, potom znanjem nekoliko jezika, a kada su otkrili što sve zna nisu mogli vjerovati. Vrlo brzo je postao strojovođa.

Strojovođa je u Bosni i Hercegovini početkom dvadesetog stoljeća bio više nego što je danas pilot space shuttlea. Primao je redovitu carsku plaću u zlatnim dukatima, nosio je uniformu s pravim gumbima od zlata, vozio je lokomotivu u bijelim rukavicama dok su pored njega ložači, crni kao vragovi, ubacivali ugljen u plamen ispod kotla. Vozio je kompoziciju vlaka u kojoj je Njegovo Visočanstvo Car doputovao do Dubrovnika, a po završetku putovanja car je došao do lokomotive i rukovao se sa strojovođom.

Na željeznici je radilo i mnogo madžarskih inženjera i bilo je mnogo madžarskih strojovođa, a često je vozio vlak i do Budimpešte, pa je naučio i madžarski.

Uve ovo što sam ispričao događalo se prije nego je napunio trideset godina, a onda je zbog posla preselio u Sarajevo.

Jednoga je dana šetao kroz mahalu kada je primijetio nešto čudno. Na visokim kamenim zidovima koji su opkoljavali jednu begovsku kuću velika kapija je bila otvorena. On zaviri u avliju, no umjesto uobičajene živosti kućne čeljadi nije vidio nikoga. Uniđe on u avliju, osvrne se oko sebe, no nigdje nikoga. To ga zainteresira, pa uđe u kuće, a ni ondje nigdje nikoga, kao ukleta kuća. Krene on od prostorije do prostorije, sve prazno. Napokon čuje neku graju, neke čudne zvukove, i zaputi se u tom smjeru. Popne se na kat i dođe do vrata iza kojih je to dopiralo. Otvori vrata, a unutra sve puno, muško i žensko, staro i mlado, i svi kukaju i nariču.

Uđe Mali Otata unutra i vidi da su se svi okupili oko kreveta nasred prostorije na kojemu kao na oltaru leži prelijepa djevojka i umire. Leži bez svijesti, već jedva diše, vidi se da je pri kraju. Nad uzglavljem joj otac, beg, skrhan nad sudbinom svoje jedinice, a pored njega pet najboljih doktora koje je mogao naći u cijelom Sarajevu: Turčin, Židov, Madžar, Talijan i Francuz. Beg plaće, a doktori se svađaju i ništa se ne mogu dogovoriti jer ni jedan ne razumije drugoga.

Mali Otata se sagnuo da prođe kroz vrata, a kada se uspravio dopirao je glavom do stropa. Istini za volju, u tim starim kućama strop je bio nisko, ali nitko ga nije mogao ni rukom dosegnuti. Kad su vidjeli da je među njih stupio div u carskoj uniformi sa zlatnim gumbima, svi zanijemiše. Mali Otata priđe postelji i pogleda djevojku, a kako je umirala uklonili su joj feredžu i on vidje da je prelijepa. Zatim upita jednog doktora što joj je, upita drugog, upita trećega, upita sve i otkrije da ni jedan ne zna što joj je, da su isprobali sve što im je padalo na pamet i više nitko ne vjeruje da joj ima spasa. Beg je samo u čudu gledao kako tajanstveni stranac razgovara sa svakim doktorom na njegovom jeziku.

Napokon se Mali Otata okrenu begu i reče:

- Ja ću je izliječiti.

Beg podigne ruke nebesima i zakune se:

- Ako mi spasiš kćerku, dat ću ti pola svoga imanja i bogatstva.

- Ne, hvala. Nije potrebno - odgovori Mali Otata. - Pomogao bih i bogatom i sirotinji, a najveća mi je nagrada ako uspijem.

Pogledao je djevojku i vidio da joj se trbuh naduo kao kravi koja se najela djeteline. Naredi da donesu dvije najveće bačve, u jednu da uspu što mrzlije vode, a u drugu što vrelije. Naime, već je došao u dodir sa učenjem doktora Sebastiana Kneippa i njegovim liječenjem vodom i biljem. Ukućani se bez pogovora rastrčaše da ispune što je zatražio.

Kad su pored kreveta bile dvije velike bačve prepune vode, jedna s vodom s dna studenca, a druga vrela, u koju su ubacili i užareno kamenje, Mali Otata naredi:

- Skinite je!

Da je to rekao netko sitniji, beg bi ga na mjestu ubio. No Otata je zračio takvim autoritetom, a u pitanju su bili život ili smrt, da nitko nije ni zucnuo. Žene razodjenuše djevojku. Otata naredi da je spuste u bačvu s hladnom vodom. Kad su joj već usnice poplavile, naredi da je premjeste u onu s vrelom vodom, sve dok se nije sasvim zacrvenila. Tri puta je tako premjestiše.

Kad su je treći puta spustili u vrelu vodu, djevojka se dolje otvori i iz nje poteče crno. Iz nje je izlazilo i izlazilo sve dok sva voda u bačvi nije pocrnila. Izlazilo je govno, drek najobičniji, koji se danima nakupljao, a nije izlazio, te joj je i život ugrozio.

Kako je sve iz djevojke izašlo, ona otvori oči. Mali Otata na to posegne svojim rukama i izvadi je iz dreka, te je položi u čistu vodu i opere. Kako je ona otvorila oči, tako je vidjela da se nad nju nadnosi div u carskoj uniformi sa zlatnim gumbima i nježno je podiže čvrstim zagrljajem. Posljednje čega se sjećala bilo je da u mukama gubi svijest, a sada se našla gola i obuzeta blaženstvom olakšanja u zagrljaju nepoznatog muškarca koji su je brižno prao.

Mali Otata opere djevojku, podigne je iz vode, osovi na noge i zaogrne čaršavom, te je okrene begu:

- Evo, beže…

Beg je bio mudar i bistar čovjek i vidio je pogled kojim je njegova kćerka upijala svog spasitelja, a bio je oduševljen njime i onime što je napravio, te usklikne:

- Jest da li kaurin, ali vidim da nisi običan čovjek! Dugujem ti toliku zahvalnost koju nikada neću moći nadoknaditi! Evo, dajem ti ne samo pola svoga bogatstva, nego i kćerku za ženu! Ti si je spasio i ona svoj život duguje tebi!

No moja pradjed je već bio zaljubljen u moju prabaku, izjavio da mu nitko ništa ne duguje, te se zahvalio na ljubaznoj ponudi i otišao dalje svojim putem.







Post je objavljen 07.06.2007. u 13:06 sati.