U dobrom dijelu blog sfere na internetskim stranicama prevladava kritično raspoloženje prema različitim strukturama i pojavama u našem društvu i u našoj prošlosti. Takav je stav pohvalan jer pokazuje da mnogi pokušavaju razmišljati svojom glavom.
Problem se pojavljuje onda kada konstruktivna kritika prepusti mjesto kritizerstvu. To je stav prema kojem ni jedan potez, ni jedna struktura i niti jedan pothvat ne vrijedi i sukladno čemu zaslužuje ismijavanje, omalovažavanje i negiranje.
Drugi su problem predrasude kojih su mediji općenito, pa i internetski svijet, prepuni. Barata se neprovjerenim informacijama, koriste se floskule, citati koje se ne razumije, fraze koje se ne uklapaju, pojmovi kojima se ne zna značenje. Najgore je kad se na nakoj tvrdnji bezglavo ustrajava misleći valjda da je netko više u pravu što uporno tvrdi nešto za što nema ni jednog jedinog argumenta.
A da ne bismo ostali u neznanju, barem što se nekih pojmova tiče, vaš se Arhangel potrudio doći do nekih informacija kako bi, ako ne poljuljao, onda barem zagrebao neke čvrsto ukorijenjene predrasude koje susreće oko sebe, pa i na internetskim stranicama. Riječ je naime, o Inkviziciji. Nekako je postalo popularno na svaku mrlju koja se uoči u životu i djelovanju kršćana (katolika) ili Crkve općenito histerično vikati o Inkviziciji koja je, eto, spalila milijune nevinih za što su, valjda, krivi svi današnji katolici na čelu s papom Benediktom... Na spomen pojma Inkvizicija mnogima će se dići kosa na glavi ili će početi škripati zubima. U glavi će im se pojaviti slike iz nekog hollywoodskog filma u kojemu debeli zli svećenici škiljavih očiju i prepredenog osmjeha na lomači spaljuju nevinu djevojku vičući joj da je vještica. Rijetko tko među nama će priznati da o Inkviziciji zapravo nema pojma i da je sva njegova vika jalov pokušaj da se prilagodi suvremenom miljeu koji tako rado omalovažava i pokušava diskreditirati i Crkvu i kršćane. Nekako je postalo zakonom: Ako hoćeš biti suvremen - budi protiv Crkve! Zato se Arhangel malo potrudio i iz literature iskopao neke podatke koji bacaju tračak svjetla na tu tešku temu… Na temu Inkvizicije.
Inkvizicija je utemeljena sredinom XIV. stoljeća (1358. godine). Dakle, sve zločine i progone koji su se u srednjem vijeku događali prije te godine nemamo pravo pripisivati Inkviziciji. Cilj joj je bio borba protiv krivovjerja koja su cvjetala u ondašnjoj Europi. Njezina je organizacija bila povjerena Dominikanskom redu koji je bio omiljen u puku.
Inkvizicija nije imala oružanih formacija. Svi su osumnjičenici predavani građanskim vlastima koje su provodile ispitivanja i provodile presude. Presude su donosili građanski sudovi. Inkvizicija je pratila slučaj i suđenje.
Većina presuda završavala je pomilovanjem. Pomilovanje je bilo zagarantirano za pokajnike koji su morali izvršiti pokoru. Smrtne presude provodila je građanska vlast. Crkva nije imala krvnike niti pravo provoditi kazne.
Godine 1519. započela je reformacija u zapadnoj Europi. Pola Europe je u samo nekoliko desetljeća postalo protestantsko. Bilo je to oko 150 godina nakon osnivanja inkvizicije. Htjeli mi ili ne, Inkvizicija od tog trenutka više nije imala jurisdikciju nad pola Europe. Četvrtina Europe tada je bila pod Turcima. Naravno da tamo nije bilo Inkvizicije. Dakle, ovlasti inkvizicije ograničile su se na manji dio Europe koji je ostao vjeran Katoličkoj Crkvi. Intenzitet djelovanja inkvizicije od sredine XVI. stoljeća naglo slabi.
Protestantske su zemlje nemilice progonile «vještice», sve od sredine XVI. te kroz cijelo XVII. stoljeće. U većinski protestantskoj sjevernoj Americi Katolička crkva uopće nije organizirala inkviziciju. Poznati progoni vještica u Salemu 1692. bili su plod protestantkih puritanskih nazora.
Ne želimo pravdati ni čije zločine. Samo želimo objektivnu istinu bez predrasuda.
Crkva je osuđivala zločine koji su provođeni u ime Crkve. Učinili su to još pape Pio XI i Ivan XXIII. Stav Katoličke Crkve prema inkviziciji najbolje oslikava apostolsko pismo Tertio millenio adveniente pape Ivana Pavla II gdje se, među ostalim, kaže: