Na Zagrebačkom krematoriju: Dani otvorenih vrata.
S obzirom da je na mom poslu sve bazirano na razno raznim rasporedima, dogovorili smo se da nam voditeljica turnusa napravi raspored, pa da u manjim grupama svi posjetimo krematorij.Zajebancija je izazvala val prijedloga i smijeh do suza. Sad je na redu Mirogoj-groblje, pa da i oni izorganiziraju isto.
U mojoj firmi: Dani zatvorenih vrata WC-a.
Bila sanitarna inspekcija, i nakon 26 godina, ne smijemo više pišat u taj zahod, samo kuharice. Blago njima, mislim kuharicama, mi svi ostali moramo u podrum, na kraj dugačkog hodnika. I dok stigneš? Tako usred radnog vremena veselo se ljepila obavijest na vrata- do sad ste pišali, ali odsad više nečete. Ljudskoj gluposti nikad kraja.
Kod mene osobno ništa novo. Gužva, termin koji vlada poslovno i privatno.
E da ima nešto novo, ušla ja u klimaks. Par puta me probudila noćna vrućina. Je lijepo zvuči, ali nije to to. Znoj po licu i neka nervoza, diži se , umi, uzmi malo meda, i natrag u krevet. Za sad to i lagana depra. I ovaj mjesec ušteda nekih 30 kuna. Što me sve čeka, ko zna?
Post je objavljen 06.06.2007. u 23:55 sati.