Pregled posta

The Curse.

nije problem napisati riječ.
riječ i onako nema nikakvo značenje dok je netko ne pročita.

opet, kada je pročitana, ovisi o čitaču kako će biti protumačena.
mnogo je toga što pisac može i želi reči samo jednom riječju, a još mnogo više onoga što je čitač u stanju izvući iz nje.

isto tako, riječ može biti istinita ili lažna, ukomponirana tako da smanji tenzije ili da pojača ugođaj.
može biti prekrasna, a može biti nešto što se nikad ne bismo usudili izgovoriti...

govorila sam o pisanoj riječi.

trenutno sa takvima nemam problema...
jer kako god bilo one se puno sporije šire od onih nepisanih.
također, ono što je zapisano, iako se može pogrešno protumačiti, barem će uvijek ostati kao dokaz da postoji mogućnost da je nešto zaista krivo protumačeno.

izgovorena riječ ostaje lebdjeti u zraku...poput neke odbačene duše koja je upravo izašla iz jednog tijela i po cijenu života se što hitnije mora nastaniti u drugom.
i prilagodit će se svom novom stanu. ne potpuno izmjeniti, ali, prilagoditi.

i što se dogodi kad se riječ prilagodi nekoliko desetaka...pa nekoliko stotina puta...
možemo li je prepoznati??
možemo li uistinu znati tko ju je prvi izgovorio i čijem tijelu najviše odgovara??
i što je onaj koji ju je rekao u stvari njome htio reći??

ne, vjerujem da ne možemo.

a pitam se onda...što se tek dogodi s rečenicom??
a s pričom??...ne velikom.
običnom, malom, kratkom pričom.

kako uopće razabrati istinu od laži?

kako kad se ta riječ koliko god iskrivljena bila nastani u vašem tijelu i ne želi van.
i zauvijek ostavi trag...sve dublji i dublji.

a što ako ta rečenica sama po sebi nanosi bol i u stvari ono što najviše želite u tom trenutku je da je ono što ste čuli...laž.

najčešće, baš onda kad to želite, ona to nije.

samo gola, čista i surova istina.

APDEJT:
neće me biti u blog svijetu bar do kraja ovog tjedna.
opvostite.
i nemojte se ljutit.

smajl!