Prijatelju Božji,
velik si u malenosti,
samo onda kada dopustiš
da velika Tajna stoji pred tobom.
Tada možeš rasti da veličine Njene,
hraneći se ljubavlju Njenom.
Kada strpljivo živimo u malenosti,
kao vlati pšenice što rastu do zreloga zrna,
Otac nas nebeski suobličuje po svojoj volji,
da nas potom uzme u svoj sveti dom.
Bog bijaše, jest, i uvijek iznova dolazi,
ne razdvaja se od nas, prožima nas.
Iako narav daje, On nije od naše naravi,
i ne ide stazama naših dana, stoljeća, milenija.
Iznenada će doći njegova objava i njegov sud,
i nitko ne zna kada će doći suditi naša djela,
ali vjernik zna, da je već od njega ljubljan,
i onda kada je od očiju skriven,
srce vjernika u njegovom je raju.
Krist, Kralj ljubavi, opet će doći,
u slavi suditi po proroštvu svome,
ukloniti ono što je ljubavi protivno,
a prijateljima svojim, stadu svome,
udijeliti kraljevstvo srca svoga...
U ognju će nestati zloća nevjernika,
sve kule i nedjela što je ona gradila!
A velike, u malenosti svojoj,
što donose sjeme božanske ljubavi,
što čine djela božanske dobrote,
vječni Životvorac, uzdignut će visoko,
u oblake nebeske, svemoguće ljubavi,
koja nikad ne prestaje,
i čini sve novo!
Post je objavljen 06.06.2007. u 23:07 sati.