Marketing
Kobni post
Sigurno vam se već dogodio neki dan kad vam jednostavno ne ide...već ujutro kada stupite na pod svojom nogom,bilo desnom,bilo lijevom....osjetite već u prvom živčanom senzoru na nožnom palcu onaj predosjećaj neke više sile koja vam učini dan pravom mukom....prvo odete do kupaonice...i naravno izbjegavate pogled na ogledalo jer se bojite onoga što ćete vidjeti...perete zube
i onda vam upadne kaladont u grlo...vi se gušite, suze naviru na oči....kad ste uspijeli doći do zraka, odlazite u dnevnu sobu ugledate veliku cedulju na kojoj vam starci sugeriraju da odete u trgovinu....ali vaše oči vide i onaj stol u sobi...na kojem se nalazi hrpa knjiga....one znanosti od kojih vam padne mrak na oči....diverzije osjećaja i misli vrte mi se u glavi...biti ili ne biti....učiti ili neučiti....zbog nevoljkog ulaženja u konflikte sa starcima odlučite ipak otići u trgovinu iako će vam to oduzeti vremena,cijeli vijek....odlazite u školu kasnije prazne glave, ubrzanog rada srca, obliveni znojem zbog pasje vrućine koja hara okolinom
....dođete blizu škole i onda vas uhvate crveno-žuta-zelena svijetla....semafor...čekanje traje cijelu vječnost....počinjete sijediti na raskrižju....a kasnite kao nijednom dosad....dođete u školu 7 min.nakon početka sata....tada vam krene sufliranje sa strane profesora....koji nikako nemaju ni osjećaja za živa bića,a kamoli za osobe....padate u komu kad vas samoprozvani i samopoštovani profesor „časno“ uzdigne i natjera vas na usmenu provjeru znanja....naravno nakon beskonačne provjere dobivate ništa drugo nego onu zelenom bojom napisanu jedinicu
.....kako prolaze sati....već ste nakupili nekoliko kolaca...dolazi veliki odmor...pušpauza....pušiona ili kako bi se reklo komora za dobivanje raka....tamo vam uleti rođena majka i pogleda vas kao da niste njezin sin/kći...oči pune razočaranja gledaju vas...a vi vrtite u glavi misao događaja koji će se zbiti kad dođete kući...dođete kući relativno kasno starci vam pile priču i daju vam jezikovu juhu...a vi iako ne želite slušati, vi nemate vremena slušati....morate na trening,ne stignete jesti....želudac vam očajno traži svoju hranu...dođete na trening, tromi ste, nesposobni za bilo kakve aktivnosti...
Dođete kući...starci uhvate govorništvo u kasne sate, vama se spava, ali iste one knjige koje su još uvijek na stolu, čekaju da budu naučene....Napokon nakon svega uspijete odspavat svega 3 sata...i u snu se nadate i očekujete da će sljedeći dan biti bolji...jer kažu da poslije kiše dolazi sunce...o ovom slučaju nije tako...
Pozdrav svima koji me čitaju....poseban pozdrav ples densu....đurđici,dinku,žalcu,sonji a najveći pozdrav mojoj najboljoj partnerici i pjevačici Ivi....
Post je objavljen 06.06.2007. u 23:16 sati.