Marketing
nesreća......... ili tuga?? samo bol......
Čovjek je najsretnije biće na svijetu....... no što ako nema sreću?? Dal je onda najsretnije??
Uživa li u svim onim stvarima jedan nesretan čovjek ?? uživa li??
Nimalo..... život je jedna velika laž... laž prepuna istine, prepuna života... a zašto živimo u laži?? Nije li lakše podnositi istinu?? Priznajem, puno bi mi draže bilo živjeti u laži.... jer ono što ti se dogodi kod istine je da uvijek nastradaš.. čak i onda kada to ne želiš... u tom trenutku preplave te osjećaji koji te nagovaraju da učiniš strašne stvari....
Ali što se čovjeku vrijedi boriti protiv istine??pokušava ju samo prikriti i zanemariti, a zna da ne može i pati......i pati...... i tako u nedogled........
A zbog čega je netko zaslužio da pati zbog gluposti?? Zbog jedne obične gluposti koja ga izjeda jer ne može shvatiti istinu..... no kako može prihvatiti istinu kada ju ni ne zna??
A pribojava se saznati što se krije iza svega toga.....što da tada čovjek čini??kako da postupa, a kako da živi s istinom????ne znam.....
Ponekad tom jednom čovjeku padne napamet svašta, ali taj čovjek i dalje izjeda sam sebe pitanjem što je skrivio?zašto ništa ne ide kako bi trebalo?? Taj je čovjek napokon postao sretan nakon svega što je bilo, a sada se nad tu sreću nadvila bol.... bol za nekim tko možda ni nije vrijedan sve te boli koju čovjek trenutno osjeća...
Kako li je tom čovjeku?? Što mu luta po glavi?? Bol..... a što luta krivcu te boli po glavi? Luta li mu ovaj čovjek ikada po mislima, misli li kada na njega... ili ga je ipak netko drugi oteo tom čovjeku??
Sve je zamršeno...... ništa se više ne zna, ništa se više ne prihvaća..kako se sukobiti sa bolom koji nastupi?? Kako riješiti svu ovu trenutnu tugu koja živi u čovjeku??
Kako se riješiti laži?? Kako je lakše saznati istinu??
Više ništa ne razumijem.... više ništa ne želim znati........ život je za čovjeka izgubio vrijednost jer je čovjek opet razočaran...toliko je postavljenih pitanja, asvega jedno pitanje dobije svoj odgovor...
Više se ne želim truditi shvatiti ovaj okrutan svijet.........on je za mene izgubio i ono malo sjaja što se u njemu nalazilo....ima sjaja, samo je nedohvatljiv,dalek... negdje se strpljivo skriva i čeka......... čeka bolje sutra...... a kao da je vječna noć.......
I što sada nakon svega reći?? Može li taj čovjek pronaći sreću u manjim stvarima? Onako shrvan kako da traži dalje?razočaranje je sve veće... neshvatljivost ljudske sudbine postaje sve okrutnija.... sve brutalnija... ... ... a više se ni ljudka sudbina ne može shvatiti.....
Ali jedan čovjek odlučio je krenuti dalje... pun bola i tuge, zna da će doć i njegov dan......i zato ustrajno kreće dalje.... put kojim mora proći veoma je zapušten i težak, ali on ide dalje... probija sve nesigurnosti i želi dalje.. ne želi više izgarati od bola... bola je već previše...
Ali bit će ga još više na tom putu... jer ipak čovjek je razočaran... još samo jedan neuspjeh mogao bi ga obashrabriti... ali čovjek si je obećao da neće pokleknuti..... a što ako čovjek nije dovoljno jak??
Preostaje mu samo moliti za snagu.... snagu, jer samo jedna osoba može shvatiti bol tog čovjeka..... a ta osoba čovjeku puno znači......
Bože, hvala TI na tome...........reče čovjek i nastavi svoj put.........put borbe, put straha.....
*** Ne traži me***
Jednom kad ti suza licem poteče,
Kad ostaneš sam u noći,
Znat ćeš kako jako boli i peče
Kad čekaš onog tko neće doći..
I kad napuste te dragi ljudi,
Oni koji su ti bili sve,
Možda se ljubav u tebi probudi
I sjećanje na dane protekle..
Želiš nekamo krenuti, a opet se vraćaš
Kao da više nemaš kud,
Tebe koji druge ne shvaćaš
Sad je dostigao Božji sud..
Slike se javljaju pred tvojim očima,
Srce te u grudima zebe,
Tako je bilo meni u tim noćima
Kad sam čekala samo tebe..
Kad jednom ostaneš sam,
A srce tako tužno zaboli te,
Vjeruj, ja sve to znam,
Ali ne vraćaj se, ne traži me..
Ne mogu više s tobom,
Vremena su prošla ta,
Kunem ti se pred Bogom
Da sam te voljela!
Ali ti si odbacio sreću,
Odbacio si sve što sam ti dala,
Koliko puta sam palila svijeću,
Koliko puta sam samo plakala??
Zato kad divni trenuci nestanu,
Kad jednom izgubiš sve,
A suze padati ne prestaju,
Ne zovi, ne traži me..
Ti si bio sreća života mog,
Iskreno voljela sam te,
Neka pomogne ti dragi Bog,
Ali utjehu ne traži od mene.
Ne traži me, ne zovi
Kad jednom ostaneš sam u noći,
Kad nestanu svi divni snovi,
Ja ti utjehu neću dati moći!!
Post je objavljen 06.06.2007. u 22:03 sati.