Toliko sam te samo sanjala,
Maštala o tebi, zamišljala te,
U isčekivanju, sva uzdrhtala.
Na postelji od mahovine,
Pogledom uperenim u zvijezde,
Snove sam samo o tebi plela.
Crtala sam put nade
I prstima u pijesku
Ime ti ispisivala, Ljubavi.
Sva ustreptala od čežnje,
Uz zvuke anđeoskih lira,
Imenicu sam - ljubav
U tvoje ime promijenila.
* * *
Ne postoje takve nijanse boja
Kojima se ljubav naslikati može,
I nema platna zahvalnijeg i boljeg,
Od ružičaste, čiste i podatne kože.
Niti se mogu iskazati običnim riječima
Sva osjećanja, u duši pohranjena.
U svakoj želji ti postojiš i vladaš
I svaka je misao tebi upućena.
Nazivaš me tvojim umjetnikom riječi,
Jer ti puno toga kažem stihovima,
Ali ono što ti meni poklanjaš i pružaš,
Je iskrenost ljubavi iskazana u djelima.
Sve riječi su leptiri što u vjetar lete,
Puno vrjednije i jače odjekuju djela.
Ono što sam trebala, srcem si mi dao,
Uz tebe sam novu mladost doživjela.