Super... Opet sam deprimiran... Ne znam zašto, ne pitaj te me zašto... Jednostavno jesam... Užasno se osjećam...
Kao da mi sve klizi kroz prste, kao da gubim kontrolu nad svime... Zašto se moram osjećati tako jadnim? Plače mi se, a znam da ne mogu... Jad i bijeda, to sam ja... A uz to i emo...
Ne znam... Možda sam toliki slabić da ne mogu izdržati ovo malo stresa pred kraj godine... Ne znam, zaista. Ali znam da se trenutno smatram običnim idiotom..
Jao... Sve mi ovo pada preteško... Čak mi je teško i disati. Bojim se da sam stravično čudan... Straši me ta moja deprimiranost...
Ne znam kako će me to proći... A valjda hoće...
Uglavnom, pozdrav... 

Post je objavljen 06.06.2007. u 16:20 sati.