***********
Toliko je čuda u krilu zemlje
koja čekaju da ih čovjek
otkrije.
Ali mi ih ne vidimo,
Naš je život okružen čudima
koja žele razveseliti naše srce,
ali mi ih ne vidimo.
Jer mi otvaramo svoje oči,
ali ne i srce.
Jer stvari i ljude
koji nam dolaze u susret ne volimo srcem.
Nikada nećeš biti sretan
ako se ne možeš radovati
suncu koje sja,
cvijetu koji cvate,
djetetu koje ti se nasmiješi.
Ako pogledamo cvijeće,
ptice i ljude zato što ih
od srca volimo,
tada ćemo uvijek vidjeti puno više,
tada ćemo svaki dan otkrivati čuda.
Pogledaj jednom oblake kako
se kreću,
te brze tvorevine u kojima
tvoja mašta
opaža neke tajanstvene nemani.
Pogledaj dijete kako slika.
Njegova mašta dočarava
šarenim olovkama
na malenom komadiću papira
čitav svijet.
Pogledaj starca koji gladi
mačku,
dvoje zaljubljenih na
autobusnoj postaji,
bebu koja spava u dječjim
kolicima.
I otkrit ćeš da je u svim
stvarima,
više nego što se površno vidi,
prisutno sjećanje na raj.
U svakom su danu skrivena
čuda
- njih se uopće ne može
izbrojiti.
Kad riba krene u otkrivanje
svoga svijeta,
voda je ono posljednje što će otkriti.
tako je i sa ljudima. Čovjek je
najmanje
svjestan najjednostavnijih i
najbitnijih stvari svoga
življenja. Koliko je njemu
važan svjež zrak, zna tek kad
mu zaprijeti opasnost od
gušenja.
i kako je lijepo moći disati,
zna tek kad umire.
/Phil Bosmans/
*****************
**********
***
Kad zastaneš ...
I ne možeš se sjetiti ...
Kako je izgleda Cvijet?
što ti je htio reći dječji Osmijeh?
kakve su bile Oči onog starca?
Dal' je mladićev Korak bio lak?
...
Spusti se nježno u svoje srce ...
/da, još uvijek kuca i tako je toplo.../
i zapitaj se:
"Gdje?
Otkud sam to otišao?"
I vrati se tamo ...
... u SRCE!
Blagoslovljen budi BOG!
Post je objavljen 06.06.2007. u 18:33 sati.