Marketing
...nista,nitko,nikada...
udario me...ne osoba...nesto...jednostavno ne znam sto me je udarilo al lezim dolje...i osjecam da me udario/lo...i to me jako udario/lo...nemam snage...lezim na pustoj cesti i nitko se ne osvrcee...par toplih ljudi te toplo pogleda ali produze dalje...ah moram biti zadovoljna...bar sam pogled dobila...al i dalje se osjecam isto...nista se ne mijenja...ovaj osjecaj ne zeli iz mene ma koliko se ja trudila...al odjednom ugledam nekoga da se priblizava...netko toploga i miloga lica tko mi je pomogao toliko puta da ni sama ne znam izbrojati...osobu koja mi je uvijek pomogla toplom i tako snaznom rijeci...budi se u meni osjecaj da ce biti bolje...vjerojatno je to vjera u nekoga...i ''sretna'' u bolovima gledam osobu kako se priblizava...i tu je..preda mnom...ocekujem...ni sama ne znam sto...al u svakom slucaju ocekujem nesto...nesto sto ce me podignuti sa te ceste boli...i praznine...ali osoba prosapce nesto i nastavi...nastavi dalje svojim putem...ne mogu vjerovati...bilo je nesto vaznije...kao i toliko puta do sada...al uvijek je ta vjera uz mene...ni sama ne znam zasto...mozda zato sto vjerujem u nesto sto ne postoji...mozda ta vjera koju sam stekla nije takva kakva sam ja mislila...ne znam...i dalje lezim...u bolovima...al dobro...umrijet cu...tko brine...mozda pokoja osoba al prezivjet ce...bilo je i gorih stvari...
samo se nadam da ce ovo razmisljanje ubrzo proci...ocito mi nije sudeno da znam nekoga tko ce mi pomoci drzati moju svijecu uvijek upaljenu...i ona se sada gasi...polako...mozda da znaju neke osobe...pomogle bi..al...gasi se...dim...
...molim vas da ne obracate puno paznje na ovo...ugl ''prica'' je naravno,alegorija...malo me muci moje duhovno stanje...mozda se neke osobe prepoznaju...who knows...
Post je objavljen 06.06.2007. u 18:24 sati.