Ti više nisi tu...
Bez brige, neću previše plakati zbog tebe, ti znaš zašto..
Znaš da te nisam dobro poznavala, ali oni su te trebali, morao si ostati....
Kad mi pričaju, u glasu im se osijeća praznina, na spomen tvog imena, oči im se zasuze, a tvoje ime nose mnogi ljudi...
Možeš li se vratiti?
Ako si tu, kraj njih, onda im prenesi riječi utjehe, ono što sam mogla napisati u njihovo ime, ono za što oni nisu imali snage...
Ovo je za tebe...
I thought you're pretending,
But you're not sleeping,
I thought you'll wake up,
And you're not dreamning.
I thought you're holding your breath
But are you even breathing?
I hoped you'll be screem again,
But you're not even speaking.
I can see on their faces
Your gone...
(pjesma je uglazbljena i molim da se ne ostavljaju komentari o mogućoj preradi stihova da bi zvučali ljepše, jer je napisana stvarnoj osobi koje više nema, hvala)
Post je objavljen 06.06.2007. u 17:50 sati.