Bilo je sve tako dobro, kao u bajci. Izgledalo je kao da sam pobjegao od svoje prošlosti, da se neće ponoviti.. Trudio sam se i uspijevao zaboraviti, neke stvari koje bi me uništavale. Budim se i kako gubi se sjećanje na san od prošle noći, ja zbunjen životom zadnju put pjevam..
Gdje si moja jedina nado
Gdje je nestalo sve
A dao bi sve za tebe
Jer samo ti možeš mi pomoći
Od samoga sebe pobjeći…
Ljudi mi pokušavaju pomoći, uzdići me tamo gdje ne pripadam. S zvijezdama mi mjesto nije jer tamo nisam nikada ni bio, samo jednu zvijezdu i jedno nebo imam ja, to je ljubav moja u kojoj glavna si ti, jer samo ću tebe zauvijek voljeti.
Osjećam potrebu da budem isti kao onda kada je sve počelo, kada sam postao ono što sam ostavio u pozadini, u magli. Možda sam doista trebao ostati ono što sam i bio, nisam se trebao nasmijati, trebao sam ostati tamo gdje mi je mjesto oduvijek bilo.. Nije mi mjesto s sretnim ljudima, ja sam duša koja traži samo da je nitko ne napastuje.

Ako ikada itko bude slomljen, pomoči ću mu, ako itko ikada bude na koljenima uzdići ću ga. Ali to nisam ja, ne želim da to radite i meni, ja želim ostati na dnu i želim se boriti, želim izgubiti, želim poražen biti. Jer ovaj život, doista drugačije ne znam živjeti.
Živim za sutra, jer sutra je jedno sutra manje, dok ne mogu opet vidjeti njezine oči, živim za 1 dan, kada sam uz nju, ostale ostavljam kao bolno trnje u srcu, neka me ubije i razara, neka vidi i ona i svi da je volim, neka to ne zaboravim ja.. nikada.
…I still feel the pain
I still feel your love…
(Anathema – one lost goodbye)
Volio bi da je sve kako je bilo nekada, da se mogu smijati i da mogu govoriti kao sam sretan. Bilo je, nadam se čekam da će se vratiti. Mnogo stvari u životu mi nikada neće biti jasne, neke su pitanja bez odgovora, neke su pitanja koja se bojim postaviti, neke su snovi koje ću zauvijek sanjariti.

Trebam se držati za tebe, držim se. Trebao bi se nasmiješiti za tebe, nasmiješim se.. No ne mogu tako zauvijek, ne ako osjetim da sam u tome slab. Tražim te da daš mi snagu, da izdržim ono što, što učinilo je to od mene. Još jednom se spustilo nevrijeme nad mene.
Još jednom se vratio crni oblak, tama i vjetar koji otpuhuje me u mrak, tjera svjetlo od mene i tjera me u tišinu, u tihu noć…
Trebam te jer u snovima mi nisi dovoljna, trebam te jer nije dovoljno samo misliti na tebe, plakati i šaptati ti ime. Trebam te, trebam da budeš ono što si nekada bila uz mene.
Ali kako da vratim ono, ono što ne znam kako je nestalo, kako da budem ono što, što ne znam kako biti, što od mene radiš ti, kako da ne budem ono što jesam kada nisi uz mene ti.

Vratio bi se rado opet u one dane, one teške noći. Kada sam hodao po toj tankoj crti, kada sam osjetio da me držiš, da se brineš za mene. Vratio bi se tamo, gdje mi je bilo udobno, gdje mi je bol bila uljepšana tvojim riječima.. Nisam morao biti ono što nisam, voljeti ono što ja jesam, mogla si samo ti, shvati me.. Ne mogu bez tebe, ne mogu bez tvoje ljubavi, znam da to ne tražiš no, ovo moram napisati, ne mogu u sebi zadržati.
Izgubio sam vjeru
Ne znam više što je ljubav što mržnja
Kada sjećanja sva
Sjećaju me kako sam bio na svojim koljenima
Dan za danom
Sve više suza u mojim očima.
Hvala ti jer sada, sada napokon mogu reći :
Bolestan od svih bolova
Bolestan od svih razočaranja
Sklonio sam se ranjen u tvoje srce
Utočište toplo
Gdje sam napokon osjetio toplinu ljubavi
Zato ću te zauvijek voljeti

Iza snova
Pričaj mi, želim te čuti
Koliko voliš me, želim osjetiti
Moje srce je tako daleko od doma
Znam da nije samo da uz njega si ti
Spavam i noćas bez srca
Srce toplo je kod tebe
A tijelo moje, hladi se
Hladi u postelji
Dok zora ne svane i sunce ga ne probudi.
Iza mojih snova, koje sam ikada sanjao
Ti si svijetlo pred mojim očima
Jedina ne izblijeđena svijetlost
Osvijetli suze moje
Neka isplačem ih za oboje
Neka počne san koji sanjat ću, zauvijek.
Sve te zvijezde na nebu
Sve te lijepe zvjezdice
Nisu mi dovoljne da, zamjene te
Sva mora svijeta u kojima bi se kupati mogao
Ne bi nikada isprala moju tugu što nisi i onda uz mene ti
Ne mogu bez tebe živjeti.

Od ljubavi letjeti
Nitko više u moje srce neće ući
U njemu ćeš samo biti ti
Ili ćemo srce i ja zauvijek sami biti
Nitko ne osjeća bol kakvu nosim u prsima
Pogled na ovaj svijet mojim očima,
Nitko neće znati kada odletim zauvijek
Nitko osim tebe neće znati da nema me
Jer na tvojim rukama nadam se
Zadnji san usnuti .
Ne, ali ne ostavljaj me još
Želim ti život uljepšati
Dati ti sve što nikada drugi nisu
Ja znam da sam krila ostavio u vatri
No više mi ne trebaju da bi mogao letjeti
Letim uz pomoči ljubavi, ljubavi koju mi daješ ti
Letim u beskrajne noći
Tražim osamljeno mjesto gdje ćeš i ti doći
Da zauvijek pobjegnemo samoći.

NE PIŠITI KOMENTARE NA POSTOVE KOJE NE ČITATE
Post je objavljen 06.06.2007. u 13:59 sati.