Sjedim i razmišljam. Razmišljam o svemu... O sebi, svome životu, o onome što je iza mene i o onome što je preda mnom... Toliko mi se otga mota po glavi da jednostavno ne znam odakle da počnem...
Moj život... Pitam se je li sve dosad imalo smisla? Moja djela, moje odluke... Da, MOJE, ničije tuđe... Sama sam odlučivala o svemu i zato sama moram i snositi posljedice... Posljedice koje se itekako osjete... Ne, ne kažem da žalim zbog svega što je bilo, zbog svih odluka, jer to nebi imalo smisla, samo želim zaboraviti sve i otvoriti novu stranicu nove knjige, a stara može slobodno pasti u zaborav... Ali teško je otvoriti novu stranicu kada te već u startu koče... Ne, nije ovo još jedan pesimističan post, ovo su samo moja puka razmišljanja...
Nova je stranica prazna, tabula rasa, neispisana... O gorka je želja moga srca za promjenom samo što ponekad razum se isključi i ostane ono nesvjesno... Ponekad su djela brža od razuma i onda si opet na početku...
Promijeniti se nije lako, pogotovo ako su te navike duboko u tebi urezane... Potrebno je vrijeme i volja, žarka želja i ustrajnost...
Promijeniti se ne možeš preko noći, to je proces...
losted
Post je objavljen 06.06.2007. u 10:52 sati.