Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/babl

Marketing

usputna zabilješka


UMIJEĆE PADANJA

Prvo što se učilo u tradicionalnim istočnjačkim borbenim disciplinama jest kako se pada, da se oboreni borac ne rastepe k'o zrela tikva, već da energiju i zamah pada iskoristi da se osovi na noge i razvali neprijatelja dok taj još likuje na uspjehu. Istovremeno su tipični ratnici zapadne civilizacije, vitezovi-oklopnici, polagali sve u divljačku snagu izravnog sraza, a onaj koji je bio oboren nije imao nikakva izgleda ni da se uspravi, a kamoli nastavi borbu.

U nastavku te zapadnjačke tradicije danas imamo nebrojene članke po novinama, televizijske emisije i filmove koji su prepuni priča o uspjesima i poučaka kako ostvariti ciljeve i prohtjeve, a istovremeno se izbjegavaju sve teme o neuspjesima, promašajima i padovima kao da su okužene. Pročitali ste nebrojene članke o jučer izabranim misicama i glumcima i političarima koji su preko noći postali poznati, kako se oblače, što jedu i kako provode vrijeme. Na koliko ste ih naišli o ocvalim misicama, zaboravljenim pjevačima, izguranim političarima ili sportašima koji su se izliječili od dugotrajnog alkoholizma, premda su neki tek u toj životnoj fazi dosegli zrelost i ostvarili zadovoljavajući život? Nema kod nas junaka neuspjeha, nema uzora i primjera ni pouka kako se ponašati kad život i poslovi loše krenu. Za nas je u negativnim trendovima sve loše, gubitnici se generalno otpisuju, obezvrjeđuju čak i u svojoj ljudskosti. Naša civilizacija je nepripremljena na loše vijesti, pa se tako i pojedinci koji je čine s njima slabo nose.

Lako je biti drčan kada sve ide od ruke, kada se nižu uspjesi ili se naprosto uživa u blagodatima. Ništa lakše no biti samozadovoljan kada ti tata kupi auto, od mame uzmeš koliko ti treba, stranka ti dodijeli beričetno mjesto, pajdaši udijele poduzeće i imanje, kad zasjedneš na vlast i svi ti se ulizuju. Ajde budi isti takav kada životni tokovi preokrenu smjer! Na muci se poznaju junaci. Ništa čudno da nam je javna scena prepuna osoba prepunih sebe, koje ne znaju što bi od bahatosti i obijesti dok se uspinju, a zatim se dreče kao prasad koju kolju tupim noževima kada im kola krenu nizbrdo. Kada su zadovoljni, busaju se u prsa da su sve sami postigli; kada gube, svi drugi su im krivi.

Za konačnu prosudbu o bilo kome trebalo bi pričekati da slupa auto, razboli se, ostane bez posla, padne u nemilost, potonu mu sve lađe… Kako se takve stvari, loše ili gore, svima neprestano događaju treba naučiti da se loša ocjena u školovanju ispravlja učenjem, da djevojka koja te je napustila ostavlja prostor poželjnijoj, proigrana ljubav treba podučiti da u narednoj vezi budeš bolji, gubitak posla je prilika za traženje drugoga… Mnogi od onih koji su po društvenim mjerilima potpuni gubitnici, pa ih se zaobilazi i prešućuje, zapravo žive sadržajnije i kvalitetnije od onih koji se ističu kao uzori.

Iskustvo uspjeha kod nas je kolektivno, iskustva u neuspjesima ostaju individualna. Uče nas za uspjeh, a ne pripremaju za neuspjehe. Ljudima nepripremljenim na neuspjehe promašaji često uzrokuju daleko neće štete nego što su neizbježne, a oporavci su duži i mukotrpniji nego što je nužno.








Post je objavljen 06.06.2007. u 10:24 sati.