Po nekom nepisanom pravilu nedjelju ne želim ni na koji način kvariti (ili prljati) politikom. Zato sam jedva izdržao da odmah ne komentiram izbor i izjave pobjednika SDP-vizijskog natjecanja ZVIJEZDE ZIJEVAJU.
Naime, vidjevši na naslovnicama svih nedjeljnih dnevnih listova ozareno lice Zorana Milanovića širom otvorenih usta i s čegevarovski stisnutom pesnicom, prva mi je asocijacija bila - Jacques Houdek, u tom trenutku još nepoznati (medijima i masi T-comovih "sponzora" - potencijalnih "glasača", tj. birača 061.XXXXXXL broja) pobjednik sličnog tv-showa ZVIJEZDE PJEVAJU, koji je sa svojom partnericom proglašen pobjednikom odnosno "okrunjen" tek u nedjelju navečer.
Dobro, priznajem, pomislio sam tada i na Mariju Šerifović, pobjednicu ovogodišnje Eurovizije (Cece i Severine stvarno se nisam sjetio, časna pionirska!).
Ali nadasve me je pobjednički izraz Milanovićeva lica podsjetio na nogometaša (da Silvu, ne Kranjčara, naprimjer) nakon što zabije gol reprezentaciji Engleske ili Estonije! E, to je prava usporedba! Oduševljenje, izljev emocija, provala nakupljenih frustracija, ventil nakon neizvjesne i iscrpljujuće borbe na terenu (strategija, taktika, trenerske ideje...), imperativ pobjede, pritisak gostujućeg terena, kvocijenti na kladionicama (IQ ovdje ne igra), itd... - sve to iz čovjeka provali u trenutku toga doista specifičnog klimaksa...
Međutim, čemu takvo ponašanje odnosno kako ga objasniti? Što je politika? Je li to također dio estrade ili sportske zabave? Naime, takvo ponašanje može sugerirati da Milanović nimalo ne zna u što ulazi ili već zna da ga ne čeka nikakva odgovornost nego samo medijska slava, vlast i "mast" odnosno slast...
Svejedno što je riječ o poželjnom "novom licu", nameće se i pitanje gdje je tu odgovornost o kojoj je, sa smrknutom ozbiljnošću kao sa dna Titanica, često govorio pokojni SDPrvi predsjednik?
Naravno, svaka usporedba šepa, ali nije nezgodno upitati što bi ne samo vjernici nego i svi drugi građani rekli npr. o svećeniku koji bi se tako 'razdragano' ponašao nakon imenovanja za biskupa! Koji bi bedak tako olako mogao prihvatiti tako tešku odgovornost - ne zato što je ne želi, nego zato što smatra da nema kondiciju ni snagu za nošenje toga tereta. Jer nema ništa teže i odgovornije nego odlučivati o sudbinama ljudi. A svijest o punoj odgovornosti za takvu službu nikako ne može čovjeka spontano potaknuti na ponašanje poput sportske ili estradne zvijezde. Ili je politika ipak nešto drugo nego ljudi misle ili se ona sama predstavlja?
Eh, a zašto je između četiri kandidata izabran baš ON - najmanje favoriziran? Budući da se, kako davno reče (čini mi se) jedan legendarni američki predsjednik, u politici ništa ne događa slučajno, samo će politički naivac vjerovati da se ovaj izbor dogodio - spontano! Jedna od varijanti u planu "strateškog promišljanja budućnosti stranke" može biti sljedeća:
1. Milanović je mlad - u političkom marketingu igra se na kartu šarma, privlačnosti, svježe krvi, novih lica, rock-politic image;
2. Bandić ostaje šef u Zagrebu - tu je izvor love, moći i utjecaja, jači od ostatka RH;
3. Željka - ostajući "u sjeni prvog čovjeka", iz drugoga plana lakše može 'lajati' i ono što nije primjereno "frontmenu". Itd...
Iz Milanovićeve biografije vidi se da je pomno pripreman. Po struci je pravnik (premda je po iskustvu pripravnik - koji još mora učiti, kako reče sociolog Lalić!). Dakle, nije izabran, kao što je nekoć bila praksa, ni pjesnik, ni liječnik, ni povjesnik... Nije odabran ni naivac ili neki zanesenjak - nego čisti birokrat.
Međutim, najvažnije je pitanje: Što čeka 'mladog lava Milanova' da bi se tako trebao veseliti? SDP već dugo ponavlja da je to rješavanje nagomilan(ović)ih problema... blema blema... ble ble ble... ma ma ma... itd... Dakle, sugerira se da će "novi čovjek" laganim i nonšalantnim pokretom ruke i smiješkom sve to otkloniti u trenu? Potrebno je samo na sljedećim izborima njemu pokloniti svoje povjerenje?
Ali, kako će on i njegov "stožer" išta riješiti - poglavito od onoga što naivni birači očekuju i smatraju svojim prioritetima a što im svaka stranka (bezočno) obećava? Kako će riješiti ijedan od hrvatskih strateških problema? Kojim će čarobnim štapićem npr. otvoriti nova radna mjesta, kad je moć odlučivanja o tome u rukama stranih bankara koji su osvojili 93% hrvatskoga novčarskog (time i državnog!) suvereniteta (koji je kao mantra mnogima tako često na ustima)? Dakle...?
Dakle, ne bih mu bio u koži. I mislim da nema (ne samo ON) nikakva razloga za slavlje! Posebno ako prihvatimo definiciju da je "politika umijeće služiti se ljudima, uvjeravajući ih da im se služi!" (L. Dumur).
Zato, kad se nakon svečarskog raspoloženja ohlađena uma i bistra oka zaviri iza zavjese dima i šampanjca, sav taj spektakl lako može izgledati kao najobičnije kazališno zijevanje, tj. politički play-back ili manekenstvo. U tom će smislu i kontekstu i "svježi" Milanović izgledati tek kao muška Milanka ili Antičevićka. Ili pak kao, neovisno o stranačkoj pripadnosti, neki drugi bilo koji tip iz plejade "mirisnih" likova političko-estradne "Ambre"...
Ima tu mnogo toga... Tu su i pobjednikove prve izjave, koje ovaj put ne bih komentirao... Mnogo su zanimljivije prve reakcije SDP-champs potencijalnih poslijeizbornih partnera - koji najavljuju Hrvatsku kao drustvo znanja i pune informaticke osposobljenosti. Njihove izjave pokazuju da po kvaliteti stupova demokracije ne stojimo nista losije od nekih susjednih drzava. Vrlo su slicne izjavi koju bi dao npr. predsjednik talijanskog HNS-a Don Ciacicione da ce smijeniti korumpiranu vlast...
Zato gledajte i sljedeci tv-spektakl u kojem ce, kako su najavili samoproglaseni favoriti, (po zakonu brace blizanaca) u finalnom okrsaju s Radimirom Houdekom i Vesnom Aleckovic pobijediti Jacques Cacic i Lamia Pusic! A sve ce to bellissimo prokomentirati i neupucenom pucanstvu smisao svega objasniti medijski fratelli S. Jurdana i Puky & D. Kuljis i Butky... Ciao!
Post je objavljen 06.06.2007. u 00:02 sati.