u dva radna dana ovog tjedna skupila sam 25 radnih sati.
i uopce mi nije tesko, ali me nervoznom cini cinjenica sto se nikad poslu ne nazire manje ga (koliko god puno radila), sto se ne mogu posteno naspavati (a konstantno sam umorna), sto trenutno imam osjecaj da ce me copit mozdani udar (zari me nesto tocno tamo gdje je produljena mozdina spojena s neproduljenom), sto nemam volje da si uredim stopala (a ovakva iz principa necu pokazati tipu koji ce pikati po desnom), sto mi ide na zivce kolegicino povremeno hihotanje (da li zato sto ja nikad nisam takva ili zato sto se ponekad cini usiljeno?), sto nemam frajera za bedroom activities anymore (a napaljena sam ko zecica), sto ce roditelji doci prvi put u posjetu preksutra (i moram malo pospremit jer ce mi srat), sto ne mogu naci zelenu torbu (za na zelene cipelice), sto imam zmigavce iliti fukrucke iliti jastucice sala povrh bubrega (a razgolititi se namjeravam vrlo skoro), sto mi neki zub reagira na hladno (a mozda i na toplo - trebala bih provjeriti - a nikako da odem zubaru), sto sam potrosila cijelu proslu placu unatoc 20%tnoj povisici (i sad sam u minusu, jebemu), sto mi je jedna zdjela u sudoperu (i nikako da se prisilim da je operem), sto nema karata za pepperse (a tuborg ih satro dijeli na nagradnoj igri), sto se za postizanje holiday tena moras s onim mazati svaki dan (za to jednostavno nekad nemam vremena), sto se ujutro nikad ne dizem na prvo zvono (nego na sedmo), itd.
kad se sve to zbroji, moglo bi se reci da sam poprilicno nervozna ovih dana.
jos da imam neki kvalitetan supply chain, bila bih bolje, ali taj je aspekt totalno u kurcu.
supplier brije na kvantitativu, tako da su kvalitativna svojstva katastroficna.
i jos me uvjerava kak to uopce nije lose.
ko da ne znam sama rec kaj mi pase, a kaj mi ne pase.
ono kaj bih definitivno trebala prestati jest pusiti cigarete.
nakon 10 godina nikotinskog inputa, ovih dana moje tijelo gotovo svakog jutra daje poprilicno odvratne uotpute.
jednom mi je netko opisivao svoje ispljuvke pa cu vas ja sada toga postediti.
al tako su mi fine te jebene cigarete.
ona prva jutarnja.
pa ona uz kavu.
pa nakon gableca.
pa uz popodnevnu kavu.
te su mi top.
bez ostalih bih mogla.
da se malo potrudim.
brijem.
dobra je vijest je da mi je kolega donio vs sjajilo za pumpanje usana koje ovdje nigdje ne mogu nabaviti.
male stvari znaju me uciniti tako sretnom.
Post je objavljen 05.06.2007. u 23:07 sati.