Marketing
U jednom dahu
Nižu se dani ljepotom ovjenčani,
Osmijehom zore začet osjećaj,
Što ga ni večernja pospanost
Nikada ne može potpuno ugasiti.
Svjetlost uhvaćena dlanovima
I razlivena među polovinama srca.
Šutnja usidrena među tijelima,
Što samo drhtajima razgovaraju.
Čijih se to očiju zastidilo more
I jezerska voda se namreškala,
Kad me je pogled cijelu zaokružio,
I vrtlogom povukao u svoju bezdanost?
Mjesec je zašao za oblak pognute glave,
Zanijemio, blijed i potpuno zatečen,
Kad su vatrene kočije putenosti
Iskričave zvijezde na dvoboj izazvale.
Bez daha ostavljeni, u žudnju zapleteni,
Olistalih srca što galopom bjesomučno jure,
Propinjali smo se prema vrhuncima svemira,
Nošeni krilima ljubavi što u vječnost žure.
Post je objavljen 06.06.2007. u 05:05 sati.