Ovih sam dana bila lagano zabrinuta čekajući da mi mama obavi sve redovne kontrole koje mora obavljati svakih šest mjeseci od kad joj je dijagnosticiran i operiran rak dojke. Sve sam to još dosta dobro podnosila do jutros kad je otišla po nalaze mamografije. Nazvala me i rekla da im je nalaz sumljiv i da ju šalju na ultrazvuk. Sve stare slike, sve ružne uspomene na njenu i tatinu bolest koje pokušavam potisnuti u sjećanju, sve me to zapljusnulo...
Cijelo sam jutro provela u transu, čekajući njen telefonski poziv. Toliko straha i tjeskobe... a istovremeno nada da će sve biti dobro... I je, hvala Bogu, izgleda da je dobro... Sad čekamo i ostale nalaze...
Post je objavljen 05.06.2007. u 19:52 sati.