Cesto sam sebe zapitam je li u redu ovo sto osjecam?
Je li u redu to sto me privlace muskarci?
Neznam, al ajde onda molim sve "pametne" ljude da mi odgovore na pitanja;
kako da si pomognem (odi pa se liječi..gdje, gdje je to lijeciliste, probajte vi iz sebe iscupati tu privlacnost prema spolu koji vas privlaci ,recite da nestane, probajte se zaljubiti u osobu koja vas ne privlaci ni malo..)
kako da ne osjecam to sto osjecam (ignoriraj osjecaje..da ziher, roboti jos nismo iako smo na dobrom putu..)
kako da se ne odredujem tako kako se odredujem ( cak ni oni "pametni" nemaju pametan odgovor na to..)
Zasto me to tako muci? Nekad imam osjecaj kao da sam se pomirio sa svime time, a opet s druge strane imam osjecaj da bjezim kad nemam prave odgovore, a ipak me neke stvari muce.
Ono sto je najgore, sto reci nekome kada kaze da to jednostavno nije prirodno..NISTA..bas nista,osim protupitanja "a tko je molim te odredio sto je to prirodno a sto nije?". Iako zaista, kad bi se gledalo to zaista nije prirodno..musko i zensko je ipak nekakav zakon, nekakav visi zakon, za radanje novog zivota, za stvaranje nekakve zajednice, za stvaranje necega i produzenja i odrzavanja nase vrste.
Jako me smeta uplitanje Boga u sve to..to nije od Boga..znaci li to da ja nevolim Boga, da ja nisam dobar katolik koliko se god trudio biti, znaci li to da mi je garantirano da jednoga dana iako budem i najbolji covjek na svijetu zavrsim negdje gdje mi nije mjesto i budem proklet (gdje god to bilo), znaci li to da za mene jednostavno nema nade..
Jako je lijepo napisala jedna cura:
Svatko svoj križ nosi..
netko se rodi kao prosjak, a netko kao kralj,
neko ima oba oka, a nekom fale dva,
a netko se rodi kao homoseksualac,
svatko svoj križ nosi.
Znaci li to da je homoseksualnost ipak hendikep i nesto lose, cim se usporeduje sa hendikepom i losim stvarima..heteroseksualnost je ispravna homoseksualnost nije..dva oka su ispravna - nijedno nije, prosjak je losa strana a kralju je bolje..
Ne,ni nije me na ovo naveo (niti pogodio) onaj jedini komentar dolje u proslom postu da nebi pomislili..kazem, svatko nekome mora smetati, a kad sam jos i vidio tko je ostavio komentar jos me manje to pogodilo (pubertetlija kojem je Dinamo zivot, mrzitelj murjaka, nevoli pedere ni sotonjare, mrzi narodnjake, skolu i jos puno toga,jebeno mu se ubiti u alkoholu tek tako da moze reci da se "ubio" i protivi se svemu da bude opak decko i jos k svemu si brije da je frajer (barem preko bloga) a mozda i je..ma takav sam i ja bio,to je ok..proslo me)..sad mi je cak i zao sto sam mu ipak dodjelio malo prostora ovdje u postu al nema veze..
Ceka me mucna borba..sa svojim prijateljima, sa svojom familijom, a najvise me muci sa svojim roditeljima..kako objasniti nekome tko jednostavno ne shvaca, niti nezeli shvatiti to nesto sto je navodno toliko "neprirodno" i "zlo"..moze li se netko preobratiti? Moze li se zavoljeti nesto, sto se trenutno toliko mrzi? Shvatiti,kako shvatiti..kako uopce nekome objasniti da sam gay i da me se i kao takvoga prihvati i voli..ljudi jesam li ja normalan? Ili sam ipak samo za goli otok? Ili da zivim sam negdje u svom svijetu, negdje iznad oblaka..
Danas sam eto takve volje, znam previse sad i filozofiram..i nemogu pobjeci od sebe.
Post je objavljen 05.06.2007. u 18:34 sati.