Neam baš vremena, al da se javim.
Sutra engleski.
U ponedjeljak geografiju odgovaram.
U utorak kemija i njemački.
U srijedu matematika.
U četvrtak povijest.
Ostali nam najgori testovi. Mrak. Woo hoo. Dobit ću jebeni živčani slom.
Jučer me frend pita: " Sandrica, u zadnje vrijeme zgledaš ko da ti se cijeli svijet okrenul naopačke. " E pa frende, možda i je. Ko i prošle godine, sve me jebe. Za neke stvari sam sama kriva, za neke ne. Nadam se da će bit bolje, samo da se maknem od ove sredine, da odem na more. Samo to tražim.
Posvađana sam sa svojim štapićem od sezama. S Anitom. Ovaj put fkt jako. Najveća svađa ikad. Jednim dijelom jesam kriva, drugim nisam. Al kaj da radim kad me neće slušat?! Gubim svoju najbolju frendicu. I ne mogu niš napravit. Sjedim na krevetu i cmizdrim. Fali mi. Fale mi naše zajebancije, njene plave izjave, naše glupiranje po cesti, naše kave, naše plesanje i paradiranje, naše pjevanje.. fali mi ona. Fali mi netko ko me razumije, ko zna kaj mislim bez da išta kažem, ko me zna oraspoložit i kad sam najjače zbedirana. Osjećam se ko da mi fali dio tijela. A nemrem niš napravit. Neće me slušat. Ništa. Nula. I polako gubim nadu. Ako ju izgubim, više niš neće bit ko prije. Sva moja uvjerenja, sve moje želje padaju u vodu. Jer ona je bila tu. Ja sam bez nje ništa. Ne znam..
Idem gledat telku, idem nekaj radit, ne mogu više.. uživajte ljudi, poosetina =)